Kada čovjeku treba pomoći?

Najidealnije bi bilo djecu odmalena učiti pozitivnim i korisnim stvarima, pružiti im ljubav i podršku te ih ohrabriti za sve životne izazove, no upravo su djeca u toj početnoj dobi najviše iskorištavana, maltretirana, zlostavljana i uskraćena za sve što im je potrebno. Upravo su djeca izložena svijetu naglo i surovo, bez podrške i poduke, s naslijeđenim obiteljskim traumama s kojima se ne znaju nositi. Ne znaju za drugo osim onoga što proživljavaju. Nekad čak izgube i vjeru da postoji bolja i zdravija opcija. Ako nismo dio izravne okoline te djece, teško da im možemo pomoći.

Idući stadij je rana mladenačka dob. Ta zlostavljana i istraumatizirana djeca sad su se već izgradila ili u problematične ili duboko povrijeđene mlade ljude, često buntovne, lako uvrjedljive i pune ljutnje i bijesa. Možda su lako povodljivi ili pak prezatvoreni. Ako nisu bili seksualizirani na ovaj ili onaj način do sada, onda najčešće jesu u ovoj životnoj dobi. I što sad, kako doprijeti do tih mladih ljudi koji su tek naučili biti ovo što jesu i objasniti im da ipak postoji bolje i zdravije? Kako doprijeti do njih u ovom moru brzih, lažnih, opasnih i toksičnih, ali lako dostupnih digitalnih informacija? Kako ih "preodgojiti", "preobrazovati" kad su upravo "naučili sve o životu"?

Nakon toga dolaze mladi ljudi u 20-im godinama. Nakon što su prošli sve što su prošli, nakon što su se njihova razočarenja nizala jedno za drugim, nakon što su već izgubili nadu, kako doprijeti do njih i reći im da nada u bolje i zdravije ipak postoji, da nije nemoguća i da nije niti tako daleka? Kako im osvijestiti i probuditi ljubav prema samima sebi kad su se upravo naučili mrziti temeljito i na svim razinama?

30-e, 40-e, 50-e, 60-e, n-e... Svaka životna dob nosi nešto svoje. Kako doprijeti do svih tih ljudi koji nisu imali ljubav i podršku i reći im bilo što što će doprijeti do njih na zdrav način?

Uistinu kako? Kako doprijeti do ljudi kojima je pomoć potrebna, kojima je potrebno ohrabrenje, podrška, nada, druga opcija, druga perspektiva? S tim sam se pitanjem dugo mučila. Jedan čovjek ne može pomoći baš svima, ali jedan može potaknuti lančanu reakciju kojom će se pomoći mnogima. Što mi je činiti? Ono što mogu jest dati sve od sebe. Možda moje "sve od sebe" nije apsolutno dovoljno, ali duboko vjerujem da je nužno. Kad bismo svi dali sve od sebe, možda bismo mogli promijeniti stvari u potpunosti. Jedna osoba ne može dati umjesto drugih, ali može dati u svoje ime.

Razmišljala sam što je to što ja mogu dati i vjerujem da je pisanje jedan dio. Drugi dio je da budem najbolja verzija same sebe i da svojim bivanjem i svojom energijom pružim osjećaj sigurne luke kojom ću privući druge. Znate li onaj osjećaj, kad ste u prisustvu druge osobe i osjećate smirenost te osobe, osjećate njenu ljubav bez progovorene riječi i osjećate se sretno i sigurno samo bivajući pored te osobe? Upravo o tome i govorim. Budemo li bili izgrađene osobe, stabilne i snaže, drugi će to osjetiti. Osjetit će u nama primjer onoga što i sami žele i to bi ih moglo aktivirati, pokrenuti, dati im nadu i vjeru u bolje, u zdravije.

Da bismo mogli stvoriti zdravu okolinu, moramo početi od sebe i raditi na svom zdravlju. Svatko tko to može treba sam raditi na sebi, a kad vidi da mu je potrebno još malo pomoći, treba ju zatražiti. Gradeći se polako i iz temelja imamo veliku šansu izgraditi sretnu i zdravu cjelinu. Moramo pokušati jer je to dobro za sve nas. Moram priznati da sam puno puta naišla na negativne konotacije vezane uz glagol pokušati. Obično kažu 'ili učini ili nemoj' jer kad kažete pokušati samo se unaprijed opravdavate za svoj neuspjeh. Recimo to onda ovako - donesimo odluku i nemojmo odustajati. Birajmo svjesno i odgovorno ono što je bolje, ono što je zdravije. Budimo najbolja verzija nas samih dopuštajući drugima da osjete našu energiju. Promatrajmo svijet oko sebe, iskazujmo vlastitim primjerom i budimo ono bolje i zdravije kojem težimo. Budimo ljudi u koje će drugi imati povjerenje, budimo ljudi koji žele pomoći i uz koje će se drugi osjećati sigurno. Pružimo ljudima ljubav, vjeru i nadu, pružimo im stabilnost, sigurnost i pomoć i nadajmo se da će posegnuti za nama onda kada im pomoć bude potrebna.