Inspekcija označava nadzor, nadgledanje i izviđanje npr. nekog rada. Kao glagol predstavlja obavljanje nadzora, provjeru i praćenje stanja ili djelovanja. Introspekcija je pak izravno promatranja sadržaja vlastite svijesti, odnosno samoispitivanje, samoopažanje. Ona je proces promatranja djelovanja kako bismo spoznali pravila po kojima nešto funkcionira.

Kad govorimo o introspekciji, treba naglasiti da postoji više vrsta – ona koja se odvija istovremeno sa samim doživljajem i ona kojom analiziramo sjećanje na iskustvo iz prošlosti, retrospekcija. Koju god da koristimo, u mogućnosti smo učiti o vlastitim, trenutnim ili nedavnim, razmišljanjima i psihičkim procesima.

Čovjek je po prirodi vrlo znatiželjan pa tako, osim okoline, voli promatrati, analizirati te promišljati o vlastitim mislima, stavovima, idejama i ponašanju. Ovdje je u opasnosti otići u nezdrave dubioze u kojima će previše analizirati i puno previše promišljati čime će se u jednom trenutku u potpunosti odmaknuti od stvarnosti i preseliti u svoj um u kojem je on jedini stanovnik i jedini sugovornik. Zato treba paziti na onaj poznati pojam pretjeranog razmišljanja pod još poznatijim engleskim izrazom 'overthinking'. Introspekcija je dobra za vas, ali njena krajnost može biti vrlo nezdrava i štetna.

Zašto je introspekcija bitna? Kad vam netko kaže da je predmet koji stoji ispred vas plave boje, vi ćete to zapamtiti i svaki put kada vidite tu boju na nekom drugom mjestu, znat ćete da se radi o plavoj boji. Kad vam netko kaže da je ovaj čaj vruć, vi ćete srknuti čaj i osjetit ćete da je čaj vruć. A što kada vam netko kaže da se udario u prst i da ga on sad boli? Vi nećete razumjeti što to znači dok se i sami ne udarite u prst i ne osjetite tu bol. A što kada osjećate nešto po prvi put i ne znate što je to točno pa podijelite svoje iskustvo s nekim, a taj netko drugi vam detaljno objasni tu pojavu i kaže vam da je to što osjećate čežnja i sam vam kaže da je i njemu bilo tako kad je čeznuo?

Nakon što stekne izvjesnu količinu životnog iskustva, nakon što stekne znanje o svom tijelu i svojoj okolini te spozna definicije raznih pojmova, čovjek je u stanju sam analizirati ono što je u njemu, ono što mu nitko drugi ne može objasniti što je to i steći uvid i nova znanja izvođenjem vlastitih zaključaka. Osim što nešto zaključuje, čovjek ima i mogućnost razumjeti kada nastaje bol ili neugoda u njemu, što ju uzrokuje, što ju pojačava (ili sprečava) te doći do spoznaje kako ju ublažiti ili je se u potpunosti osloboditi. I upravo zato je introspekcija važna. Ona nam pomaže da si sami pomognemo i istovremeno nam pomaže da drugima objasnimo kako da nam pomognu. Na primjer, kod doktora ste i on vas pita koliko vas boli na ljestvici od 1 do 10. Tu je bitna vaša samoprocjena. Pita vas kako se osjećate i kada se osjećate tako kako se osjećate. I tu je bitna vaša samoprocjena. Da ne idem dalje, znate što želim reći. Da bi vam netko mogao pomoći, bitno je da razumijete što vam se događa ili da ste barem u stanju što detaljnije i što točnije, odnosno ispravnije objasniti što vam se događa i kako se osjećate.

Kad čovjek razumije što je to što osjeća, kad razumije u kojim situacijama nešto osjeća odnosno kako i zbog čega reagira u određenoj situaciji, kako više razumijevanja ima za sebe, više će razumijevanja imati i za druge jer će se moći poistovjetiti s njima, moći će shvatiti i prepoznati što je to što bi drugi mogli osjećati i proživljavati. Naravno da nismo svi isti i ne reagiramo isto na određene podražaje, ali učeći o sebi otvaramo svijest prema raznim mogućnostima koje još ne poznajemo. Učeći o sebi usavršavamo vještinu promatranja, analize i donošenja zaključaka jer smo sami sebi u stanju dati povratnu informaciju. Isto tako, širimo svoju svijest kroz spoznaju i prihvaćanje, povećavamo mogućnost i učinkovitost samopomoći te lakše uočavamo odnosno razumijemo stvari koje prolaze drugi zbog čega smo u mogućnosti pomoći i njima.