Nakon kraćeg uvoda i pregleda kojim se pitanjima bavi Magazin Omnia Mea, ovdje bih detaljnije razradila određene pojmove. Razradom i definicijom ključnih pojmova još ćete bolje razumjeti cijelu tematiku, ali i razumjeti zašto smatram da je bitno progovoriti ono o čemu govorim i baviti se onime čime se bavim.

Kao što sam već rekla, ja kao autorica Omnije proučavam putem empirijskog istraživanja. Empirija je iskustvo odnosno spoznaja stečena zapažanjem i iskustvom. Pridjev empirijski je iskustven, onaj koji je utemeljen na iskustvu. Imajte na umu da je ovdje riječ o Empirijskom istraživanju, a ne o Empirizmu, spoznajnoj teoriji koju je utemeljio John Locke.

Prije nego što se pozabavim empirijskim istraživanjem, dotaknula bih se pojmova poput čula, svijesti, misli i slično.

Svoju okolinu i njene utjecaje čovjek registrira preko svojih osjetila, čula. Pojednostavljeno rečeno, čulo (osjetilo) predstavlja sposobnost jednog organizma da opazi vanjske i unutrašnje podražaje ili stimulaciju. To je jedna od mogućnosti da se uspostavi fizički odnos s okolinom (i nutrinom). Rezultat vanjskih utjecaja manifestira se kroz emotivne centre čovjeka.

Svijest je, ugrubo rečeno, definirana kao spoznaja (ukupno psihičko doživljavanje) o vlastitom postojanju i okruženju, odnosno kao sposobnost razmišljanja i rasuđivanja o svijetu koji nas okružuje. Čovjekova svijest čulne (senzorne) informacije razumije na način da stvara simboličke iskustvene prikaze. Misli su kontinuirani tijek iskustvenih simboličkih prikaza koji su grupirani zajedno u ideje; one (misli) se grupiraju u svijesti i razvijaju se u razumijevanje. Sposobnost grupiranja tih iskustvenih prikaza u misli, a misli u ideje omogućila je razvoj današnjeg čovjeka.

Čovjek, između ostalog, shvaća stvarnost kroz brojna iskustva i na temelju njih donesenih zaključaka (ideja). Stoga je svijest, recimo to tako, spremnik iskustava i iz njih izvedenih zaključaka kroz koje čovjek shvaća stvarnost. To je proces koji se razvija.

Dakle, čovjek razumije stvarnost kroz simboličke prikaze koji su grupirani sa svjesnim iskustvom u misli, koje pak proizvode zaključke u obliku ideja svijesti. Proces prikupljanja odnosno pohrane simboličkih prikaza ograničen je osjetilima pojedinca i njegovim postignutim svjesnim kapacitetom.

Dosegnuti nivo svijesti čovjeka je, dakle, nastao i razvojem višestrukih osjetila i sustava detekcije stvarnosti.

Empirija, odnosno praktično iskustvo, je znanje utemeljeno na činjenicama prikupljenim iskustvenim promatranjem. Znači, riječ je o načinu stjecanja znanja putem izravnog i neizravnog promatranja ili iskustva. Ono je kombinacija djelovanja osjetilnih organa, neposrednog opažanja te logičkog zaključivanja.

No nije dovoljno samo iskusiti nešto da bi se steklo znanje, potrebno je izvesti i objektivne zdravorazumske zaključke. Što to znači?

Objektivnost predstavlja neovisan opis činjenica ili stvarnosti odnosno objekta koje promatrač ili osoba koja ga opisuje ne mijenja; sagledavanje objekta odnosno situacije, osobe ili predmeta bez iznošenja vlastitoga dojma, osjećaja, mišljenja, privrženosti, predrasuda i općenito stavova u odnosu na taj objekt.

Kod objektivnosti ne bi trebalo biti mjesta za osobne osjećaje, ali donekle bi se mogli odražavati stavovi struke, zajednice ili društva. Objektivno opisivanje činjenica trebalo bi ostati nepromijenjeno s obzirom na onoga tko opisuje. Ono bi trebalo biti istinito, stvarno te potpuno neovisno o subjektu.

Objektivnost bi trebala značiti pravednu nepristranost u sagledavanju, analiziranju ili kritiziranju nekoga ili nečega, ne bi trebala sadržavati osobno mišljenje promatrača, već bi trebala biti temeljena na njegovom općem znanju ili iskustvu. Opišemo li nekog ili nešto točno, detaljno, bez slikovitosti, nastaje objektivni opis.

Suprotno tomu, subjektivnost predstavlja iznošenje osobnog mišljenja u kojem iznosimo svoj dojam, mišljenje, osjećaje ili stav prema toj osobi, predmetu ili situaciji. Subjektivan opis nastaje kada opišemo nekog ili nešto slikovito birajući riječi koje će dočarati naš osobni doživljaj tog objekta.

Subjektivnost može ići i u krajnosti. Može se odvijati pod utjecajem naših želja i to obično kada prema nekomu ili nečemu osjećamo posebnu naklonost, ali isto tako može biti stvorena na temelju iluzija, mašte i zamišljanja.

Ukratko, glavna obilježja objektivnog opisa su činjeničnost, 'stvarni' prikaz bez iznošenja vlastitoga dojma, osjećaja, mišljenja ili stava, dok su glavna obilježja subjektivnog opisa osobni dojam i osjećaji prema opisanome.

Subjektivno mišljenje je sasvim normalna stvar. Ono sugerira da je to nešto vaše osobno. Vi možete sagledati nešto objektivno i potom iskazati subjektivan stav. Bitno je da razlikujete ta dva pojma.

Pitanje je može li se čovjek u potpunosti odvojiti od svog osobnog, subjektivnog zaključivanja, čak i pri objektivnom opisivanju nečega. Bez obzira na stvarnost i općenite činjenice koje iznosite, one i dalje ovise o vašim receptorima i vašem kapacitetu shvaćanja.

Da biste što bolje i točnije izveli objektivan zaključak, morate razumjeti što je to što u vama izaziva taj objekt koji opisujete ili o kojem zaključujete, zašto izaziva to u vama i što vi poduzimate u vezi toga. Da biste mogli razdvojiti objektivno od subjektivnog, vi morate razumjeti – sebe. Morate razumjeti da su to vaše emocije, vaši dojmovi, vaš stav, vaši osjećaji. Morate razumjeti da objekt u vama nešto budi (ili ne budi), bilo da je riječ o okidaču ili osjećaju zadovoljstva. Morate shvatiti radi li se o jedinstvenoj situaciji ili se ona ponavlja, radi li se o nečemu s čim želite imati posla ili ne želite, želite li ulagati sebe i svoje vrijeme ili ne želite trošiti sebe i svoje vrijeme. Vi morate razumjeti vaš odnos s tim objektom kako biste mogli na zdrav način odvojiti objektivno od subjektivnog. I vi morate razumjeti što je to što osjećate u tom odnosu i kako da se dalje nosite s tim.

Jedna od najčešćih grešaka na koju morate obratiti pažnju jest to da ne donosite konačan sud o nekomu ili nečemu dok ste pod snažnim utjecajem emocija kao što su ljutnja, bijes ili iznenadno oduševljenje jer biste na taj način mogli previdjeti sve ono što ćete vidjeti kada niste pod snažnim utjecajem emocija, a što bi moglo drastično promijeniti vaš stav.

Uglavnom, za razumijevanje okoline potrebno je razumjeti sebe, a da bi čovjek razumio samog sebe potrebno je da razumije i svoju okolinu.

Putem empirijskog istraživanja počela sam se baviti proučavanjem same sebe s ciljem vlastitog iscjeljenja i iscjeljenja svoje okoline, s ciljem sveobuhvatnog zdravlja i postizanja odnosno ispunjenja vlastitog potencijala te življenja zdravog, ispunjenog i sretnog života. Odlučila sam pomoći samoj sebi putem upoznavanja i razumijevanje svojih misli, želja, osjećaja i postupaka, ali i strahova, kočnica i okidača te si dati priliku za razvitak i usavršavanje. Radila sam to samoopažanjem i tu dolazimo do pojma introspekcije.