Omnijin princip razvio se iz potrage za odgovorom na pitanje 'što su za mene osnove'. Jednog dana osvijestila sam činjenicu da već jako dugo u sebi imam ideju odnosno riječi koje su se u meni ponavljale, a to je bilo back to basics. Što god da sam radila te koliko god to bilo komplicirano ili meni nepoznato, uvijek sam polazila od toga da pojednostavim stvari, odnosno da idem nekim osnovnim redom. Osim povratka osnovama, tu je bila i ona dobra stara metoda 'snađi se s onim što imaš' jer nije bitno imati sve ono što misliš da ti treba, bitno je poslužiti se svim onim što ti je pri ruci kako bi postigao ono što želiš.

Omnijin princip nije nastao tako što sam sjela i odlučila ga izmisliti za potrebe magazina. Nastao je tako što sam odlučila promotriti svoj život kako bih vidjela što je to što me usrećuje, što je to što želim (i ne želim) te što je to što trebam promijeniti kako bih postigla ono što želim i živjela sretno onako kako želim. Sjela sam i na papir zapisala sve što činim, a što mi donosi zadovoljstvo, sreću i mir te pogoduje mom zdravlju da bih shvatila kako te radnje slobodno mogu nazvati metodama koje prakticiram. To nisu naučene tehnike, već radnje koje su prirodno proizašle iz mene, a za koje sam tek naknadno shvatila da ih mogu nazvati tehnikama. Mnoge od njih proizašle su iz mene spontano u trenucima velike boli, stresa ili pritiska, dok su neke nastale svjesnim i aktivnim procesom razmišljanja i promišljanja o tome kako bih mogla nešto obavljati na prirodan i zadovoljavajući način, a da je u skladu s potrebama i željama mog tijela.

Kad sam zapisala sve što sam mislila, malo sam promotrila zapisano i shvatila da ja zapravo već radim sve što mi čini dobro i da je potrebno samo uvesti bolji red i disciplinu kako bih pokrenula život u željenom smjeru. Sastojci su bili tu, svježi i spremni, samo je trebalo prilagoditi recept i početi kuhati.

Tada se postavilo pitanje, ako već činim sve što je dobro, zašto onda u globalu nisam dobro, odnosno ne živim onako kako želim? Rodila sam se sa spoznajom što želim biti, što želim raditi, ali sam integracijom u društvo i interakcijom s drugim ljudima izgubila jedan dio sebe, onaj koji je točno znao što želi te sam morala krenuti na put kako bih se sjetila, ali ne onoga što želim, već razloga zašto to želim. Morala sam se osloboditi naslijeđenih obiteljskih karmi, morala sam naučiti obraniti samu sebe od drugih, morala sam se osloboditi teških energija drugih ljudi koje su se lijepile za mene i, ono najvažnije, morala sam se osloboditi straha stečenog kroz iskustvo ovog života.

Čovjek će se puno puta u životu naći u situaciji kad će reći 'dosta je bilo, ovako više ne ide', ali će na kraju opet živjeti po starom, sve dok jednog dana ne dođe do one ključne kritične točke s koje više nema povratka. Od te točke dalje će moći ići samo jednim putem i u tom trenu će želja za životom apsolutno prevladati strah od samog života. U tom trenutku čovjek će osjećati progresivnu bol u cijelom tijelu koja nije izazvana vanjskim čimbenicima, već unutarnjim nezadovoljstvom. Bol koja će ga natjerati da gotovo iskoči iz vlastite kože, bol zbog koje će napraviti onaj skok vjere i to vjere u samoga sebe. Od te točke na dalje čovjek će biti dovoljno odlučan da ide svojim putem i dovoljno hrabar da ne odustaje bez obzira na sve što ga na tom putu dočeka. Nažalost, dok ne dođe do te ključne kritične točke u životu, čovjek ima tendenciju biti – obeshrabren.

Kad sam već postavila pitanje i došla do odgovora što mi je činiti, ostalo je još samo pitanje kako to činiti. Kako uspjeti, kako biti dosljedan, odlučan, hrabar, kako se osloboditi straha? Odgovor je jednostavan, iako je sam čin ponekad težak – treba donijeti odluku. Treba donijeti odluku danas, ali i sutra, prekosutra, svakoga dana iznova i iznova. Treba donijeti odluku koja će biti vaš cilj, vaš fokus. Vi morate odabrati, a morate odabrati sebe. Vi morate odabrati da želite živjeti svoj život. Ovdje nije riječ o sebičnoj, egoističnoj odluci i bolesnoj ljubavi prema sebi. Ako to (ljubav prema sebi i svom životu) gledate na taj način, onda ovo nije mjesto za vas i bolje odite odmah i ne trošite svoje vrijeme, ali ako ste spremni reći sebi da, ako ste spremni odlučiti se za sebe i za svoj život, tada vam toplo i punog srca preporučam da sjednete i na papir stavite sve ono što činite (ili želite činiti), a što vam donosi zadovoljstvo, sreću i mir te pogoduje vašem zdravlju. Vratite se osnovama i vjerujte mi, pronaći ćete svoj vlastiti princip, ključ vlastite sreće.

Iskreno smatram da ovaj princip nisam osmislila, već osvijestila. U osvješćivanju vlastitog principa, koji sam odlučila ovom prilikom nazvati Omnijin princip, primijetila sam određeni lajtmotiv. Naime, kroz sve moje metode, tehnike i slično, uvijek je na ovaj ili onaj način bila utkana priroda. Svoje iscjeljenje, ravnotežu i mir uvijek bih pronalazila u prirodi ili u boravku u prirodi, sve svoje duhovne težnje uvijek bih balansirala uzemljenjem u prirodi i shvatila sam da je priroda ključan pojam mog zdravlja i sreće na svim razinama mog tijela, mog uma i moje duše. Vraćajući se osnovama otkrila sam da je početna točka uvijek u mojoj prirodi ili prirodi oko mene. Priroda je neodvojivi dio mene pa je tako postala i neodvojivi dio Omnijinog principa.

Omnijin princip postao je moj način života, moja filozofija, moj životni put i ovaj magazin mali je uvid u ono što taj princip predstavlja, u ono što ja jesam. Dobrodošli u moj svijet i dobrodošli u Magazin za podizanje svijesti o vlastitoj unutarnjoj snazi!