Javili su mi se bolovi u sinusima. Pretpostavila sam da je alergija jer sam imala na temelju čega tu pretpostavku uzeti u obzir. Nos mi je počeo obilno curiti, zbog čega sam počela puno kašljati jer sam iskašljavala sluz, a onda me je počelo boljeti i grlo.

Osjećala sam se loše, tijelo mi je bilo slabo, a na trenutke sam osjećala i groznicu. Ako mi je tjelesna temperatura i bila povišena, nije bila puno viša od moje uobičajene temperature. Pluća me nisu boljela, ali sam znala da nije samo alergija u pitanju.

Učinila sam ono što me je moje tijelo davno naučilo raditi u toj situaciji. Skuhala sam čaj od kamilice koji sam u velikim količinama pijuckala onako još vrućeg tijekom cijeloga dana. U čaj bih stavila žličicu meda, a ako bi se čaj malo ohladio, dodala bih i pokoju kap limuna.

Od obične vode me je prvih dana još više boljelo grlo, stoga sam samu vodu pila u manjim količinama. Bilo kakvu zašećerenu kavu ili rafinirani šećer općenito sam izbjegavala jer mi se od unosa šećera drastično pojačavala količina sluzi.

Hrana mi se svela na manje obroke, uglavnom pripremljene od svježih, jednostavno i minimalno obrađenih namirnica, povrća i salate, a izbjegavala sam za mene teške namirnice poput svih vrsta tjestenine, grickalica i kruha koji nije bio od cjelovitih sjemenki.

Usporila sam svoj ritam, ali sam i dalje nastavila raditi onoliko koliko mi je moje tijelo to dopuštao, izlazila sam u lagane šetnje na svježi zrak jer mi je to pasalo te sam se češće tuširala vrućom vodom.

Znala sam da moram dopustiti tijelu da 'odboluje', odnosno da se obrani od onoga što je napalo moj organizam, a ja sam mu samo pružala potporu u njegovom oporavku.

Nakon nekoliko dana počela sam se osjećati puno bolje i znala sam da moram tako nastaviti sve dok se ne počnem osjećati u potpunosti oporavljeno.

Svjesna sam da sam se razboljela, no to nije kraj svijeta. Ovoga puta me nije pogodilo nešto posebno teško jer nisam imala potrebu ležati i spavati po cijele dane.

Iako sam se osjećala loše, nisam izgubila 'volju za životom' ili smisao za humor. Bila sam dobre volje unatoč tome što sam bila bolesna, a onda sam se čula sa starom.

Putem video poziva promatrala me sumnjičavo, pomalo uvrijeđeno i tmurno, onako ispod oka. Pitala me što mi je jer sam joj još pred koji dan rekla da mislim da me muči alergija. Sad sam joj rekla da sam već danima bolesna, ali da nije ništa strašno, a onda je počelo.

Bila je uvrijeđena jer sam dobre volje, štoviše prozvala me za moje 'glumatanje'. „Da, da, ti se uvijek smiješ. Kako da čovjek zna što ti je kad glumiš da ti nije ništa.“

To je problem s ljudima koji sami lažu, uvijek nešto skrivaju (iako skrivanje ne smatraju laganjem) i pretjerano glumataju onako, izvode predstavu glasno vičući i lamatajući rukama kako bi obmanuli svog sugovornika. Takvi ljudi misle da i svi drugi lažu i glumataju, iako se sami uvrijede kad njih opravdano optužite za te radnje.

Činjenica da me moja 'bolest' nije teško pogodila, da sam još uvijek u stanju zdravo i pozitivno, vedro razmišljati i tako se i ponašati, nju je, kao prvo, osobno duboko uvrijedila i kao drugo, uvjeravala ju je da lažem. Da glumim. Da se pretvaram jer to je ono što bi ona učinila.

Napravila je predstavu od običnog razgovora iz kojeg je izašla kao žrtva koju je uvrijedilo, pogađate, moje ponašanje prema njoj.

Njoj je u svakoj situaciji bitno da ostavi dojam kako ona brine i uvrijedite ju svaki put kad joj to stanje osporavate.

Prvo da nešto razjasnim. Ona jest po svojoj prirodi, u svojoj srži, brižna osoba. Brižnost je, recimo to tako, njoj onako prirodna, nešto poput njene životne misije, ali ona svoju osobnost nije razvila.

Ona je na svom putu zastranila jer dok je bivala žrtvom tuđeg ponašanja, ona je, uz bivanje stvarnom žrtvom, počela razvijati i svoje stanje 'uloge žrtve' kojom svaku situaciju s kojom se ne može nositi, jer je nerazvijena, okreće odnosno izvrće tako da inscenira događaj u kojem prikazuje da nju njen sugovornik 'zlostavlja' svaki put kad se ne slaže s njom ili kad prigovori njenom lošem ponašanju.

Znači, 'zlostavlja' ju jer ju pokušava spriječiti u njenom agresivnom nametanju svoje negativne i toksične volje, stava ili mišljenja, u njenom probijanju tuđih zdravih osobnih granica, u njenom nametanju emocionalne krivnje drugoj osobi i njenom neprekidnom nametljivom žvakanju iste beskorisne priče.

Vi nju 'zlostavljate' kad ju prozovete za njeno bezobrazno, nametljivo i nerazvijeno ponašanje prema vama.

Umjesto da je razvijala svoju brižnost, njena je brižnost samo slika koju ona vama nameće. Njoj nije stalo do toga što vama uistinu treba – njoj je samo bitno da svi vide kako je ona brižna, ali pod njenim uvjetima. I tako njena 'brižnost' postaje toksična i gubi svoj smisao.

Dakle, nju je duboko uvrijedilo to što sam ja bolesna, ali ne 'umirem' u prenesenom smislu od te bolesti. Što ne plačem, ne jadam se, ne stenjem, ne kmečim. Što nisam jadna jer ona želi sudjelovati u toj predstavi. Ona želi kmečati o tome kako smo 'mi jadni'.

Nju vrijeđa činjenica što sam joj ja uskratila mogućnost izvedbe te predstave i ona biva uvjerena da ja lažem, glumatam, skrivam – da ju varam! Jer sve se na kraju vrti oko nje i njene uloge žrtve u svakoj tuđoj situaciji.

Bila je takva kad sam bila mala. Bila je takva i kad sam imala 10, i kad sam bila tinejdžerica, i kad sam bila u svojim 20-ima, i u svojim 30-ima, i sad kad sam u svojim 40-ima.

Koliko dugo ona smatra da se može isto toksično ponašati, a da će joj se to tolerirati? Koliko dugo ona smatra da ću se ja od nje 'pristojno' braniti? Koliko dugo ona smatra da će joj njeno nerazvijeno ponavljajuće ponašanje prolaziti ispod radara jer ona jest, na kraju krajeva, samo žrtva? Koliko dugo ona misli da ću ja šutjeti o njenom ponašanju samo zato što su se drugi prema njoj ponašali gore?

Tolika drama samo oko činjenica da sam bolesna, ali ne 'umirem', i umjesto da se i dalje oporavljam u miru, sad se moram smirivati od toga što me naživcirala, a naživcirala me zato što sam s njom toliko toga prošla, toliko ju puta vukla od ponora i vraćala ju u život, da bi ona i dalje samo srala po meni.

Kad nije imala nikoga, uvijek je imala mene da ju držim za ruku, ali ona to i dalje koristi samo da bi kroz odnos sa mnom održavala na životu sve uspomene na zlostavljanja od strane ljudi od kojih većina više nije među živima.

Što misliš, koliko ti je još života ostalo? Koliko još vremena imaš prije nego što shvatiš da je vrijeme da prestaneš na silu podgrijavati svoj jada i jednostavno počneš živjeti svoj život na zdravi način koji ti je već prezentiran kroz toliko primjera?

Sve to zato što sam se ja na teži način, svojim iskustvom odnosno pokušajima i promašajima, naučila brinuti o sebi, naučila slušati svoje potrebe i naučila se nositi sa svojim 'nevoljama'.

Vrhunac oporavka u mojoj kući bio je odmah skuhati ogroman lonac čaja koji bi se ohladio i onda tako hladan stajao svima na dohvat ruke, a moja bi stara uvrijeđeno sjedila i u tišini bivala razočarana jer nitko ne pije taj stari hladni čaj koji je ona tako brižno skuhala.

Gotovo ništa me moji nisu naučili što se tiče brige o vlastitom tijelu, a o emocijama, umu i duši da i ne govorim.

Gotovo ništa me nisu naučili jer ni sami nisu znali, a toliko toga smo mogli zajedno savladati samo da su se oni na jebeni tren odmaknuli od svog glumatanja i uvrijeđenog izigravanja žrtvi jer, sjetimo se, moja stara nije jedina takva. Ona ima 'mentalitet spužve' i uporno kopira uglavnom loše ponašanje svoje okoline.

Danas se jako dobro oporavljam od svoje bolesti, ne zahvaljujući drugima, već zahvaljujući tome što unatoč svojoj okolini, ja i dalje radim na sebi, na svom zdravlju, na svom odnosu sa samom sobom, na svom odnosu sa svojim tijelom i učim slušati znakove koje mi ono šalje, ali i potrebe koje moje tijelo ima.

Mogla sam biti kao i oni, ali ja barem ulažem rad i trud prema cilju koji imam. Ne znam još toliko toga, ali da sam se prepustila kopiranju ponašanja svoje okoline, ne bih znala niti ono što sad znam, već bih negdje sjedila jadna i uvrijeđena.

Ne možete samo kopirati tuđe ponašanje kad i sami dobro znate da ono nije niti dobro niti zdravo. Počnite se ponašati bolje prema sebi, počnite raditi na sebi i počnite pružati bolji primjer svojoj okolini.

Snaga je u brojkama. Što nas se više bude tako ponašalo, manje ćemo prostora ostaviti onima koji forsiraju bolesnu toksičnu dramu, a onda, tko zna, možda i njima napokon dođe iz guzice u glavu, možda se napokon ostave drame i možda napokon i oni počnu, zajedno s nama, raditi na sebi.