Imam člana obitelji koji stalno traži savjete. Ne kako bi ih poslušao, već kako bi raspravljao o temi u vezi koje navodno traži savjet.

Njegovo traženje savjeta svodi se na njegovo iznošenje mišljenja na tu temu. Razgovore može započeti i na drugačiji način, ali on voli stvarati 'zavaravajuću' atmosferu oko sebe kako bi ljude na kraju uvjerio u svoja stajališta.

Umjesto da započne temu o kojoj on želi razgovarati, on prvo traži savjet. Tako se prezentira kao netko kome treba pomoć o nekoj bitnoj temi, a činjenica da promišlja o toj temi ga čini pametnim i pronicljivim. Prikazuje se zainteresiranim što ga pak opet prikazuje osviještenim i u koraku s vremenom.

Kad mu krenete objašnjavati nešto o čemu on navodno ne zna puno, brzo vas prekida. Naime, on će sad vama dati svoje mišljenje iako vi niste niti završili svoju misao i iako on navodno ne zna puno o tome.

Ono što je trebao biti savjet njemu, on sad pretvara u nadugo i naširoko izlaganje svog viđenja te teme. On sad vama govori što i kako vi morate raditi po tom pitanju jer on je 'promislio' i ono čega se dosjetio je najispravnije.

Vi njemu sad pokušavate dati do znanja da to nije tako jer on ima svoje mišljenje o nečemu gdje nema praktičnog iskustva za razliku od vas, ali njega vaše 'protivljenje' vrijeđa. On sad vaš govor duboko doživljava kao osobni napad na njega.

Ako mislite da trkeljam, zamislite da vas netko tko nikad nije probao limun pita kakvog je limun okusa. Vi limun već godinama jedete/pijete svakoga dana i kad mu krenete objašnjavati okus, on vas prekine i počne vas uvjeravati kako je, prema njegovom mišljenju, zbog sličnosti boje limuna s određenom vrstom jabuke najvjerojatnije da limun i ta vrsta jabuke imaju isti okus i da je takav stav iz takve pretpostavke najispravniji.

Vi mu kažete da to nije istina jer nema veze jedno s drugim, no on je uvrijeđen jer vi sad napadate njegov intelekt, njegovu sposobnost razmišljanja, a on jako dobro zna razmišljati jer to čini svaki dan i vi ste agresivna spodoba i isti ste 'kao i vaš stari'. Vi njega vrijeđate, omalovažavate, odvratni ste i on se mora smiriti tako što će se odmaknuti od vas.

Kad traži savjet, on to uvijek izokreće u pametovanje vama jer nikad nije poslušao niti jedan savjet u životu. On o vašem savjetu ima svoje mišljenje. Štoviše, on je tako došao samo do još jedne teme o kojoj može vrijedno samostalno promišljati, a sve kako bi vama kasnije rekao u čemu vi sve griješite.

Ja ne volim davati savjete, ali mogu podijeliti svoje iskustvo, svoje rezultate i zaključke. Mogu vas uputiti na više perspektiva iz kojih možete promatrati određeni problem kako biste lakše sami došli do rješenja. Neću vam pametovati, ali ako ste mi došli s pitanjem, možemo o toj temi razgovarati. No on to ne razumije.

Na kraju on vama govori što vi trebate misliti i onda još završi sa davanjem savjeta vama na neku drugu temu jer, kad vi već njemu dajete savjet, i on će ga dati vama.

Vi savjet odbijete jer vam ne treba i niste ga niti tražili i on vas opet agresivno napada jer ste vi njega obezvrijedili kad ste odbili njegov savjet. Kako li se samo usuđujete njemu govoriti što da on radi kad vi sami ne želite primiti njegov savjet!

Da, ja sam svjesna da ta osoba nije niti psihički niti emocionalno stabilna. Svjesna sam da ima velikih problema, ali svi oko njega cijeli život ignoriraju njegove probleme jer su i sami takvi, odnosno svi se međusobno štite jer ukazivanje na njegove probleme direktno proziva i njih i njihove probleme koje s njim dijele, ali i koje je možda od njih i naslijedio.

Ja kao zadnja rupa na svirali, u situaciji u kojoj su svi oni stariji od mene, ne mogu sama promijeniti ništa jer meni pak nitko ne pruža potporu. Ja se mogu još jedino maksimalno distancirati od njih te svaki susret obaviti s maksimalnim oprezom, no to nije niti dobro niti normalno, a nije niti zdravo.

Upravo zato želim da ljudi osvijeste takve probleme kod sebe i kod drugih i da prestanu žmiriti na njih. Da se prestanu praviti kao da to nije ništa strašno jer tim činom toj osobi puštaju da dublje tone u svoje bolesti.

Umjesto da joj se davnih dana pomoglo, pustilo joj se da još dublje, a čini mi se i nepovratno, zaglibi u svoje probleme i poremećaje.

I sad imamo još koji problem. Netko vječno pati, traži savjete, a sve što želi jest pažnja kako bi mogao svima pokazati kako je on najpametniji i najobzirniji i kako njega nitko ne razumije, a pod tim mislim, nitko se dobrovoljno ne podčinjava njegovoj volji.

Okolina šuti, ignorira, a vi na kraju više ne znate kako biste se najsigurnije i najzdravije trebali ponašati prema toj osobi, ali i prema njegovoj okolini.

Obratite pažnju na ljude koji su vječno u potrazi za savjetima. Zašto oni uporno od drugih traže da im drugi govore što da oni sami radi? Zašto nisu u stanju naučiti donositi vlastite odluke? Zašto nisu u stanju slijediti savjete koji im se daju? I žele li oni uopće savjete ili samo glumataju za malo pažnje?

Mnogi su se problemi mogli riješiti da se netko njima pozabavio od samog početka, no stvarnost je takva da imamo hrpu odraslih ljudi koji su duboko ugazili u nekad rješive probleme ili barem one koji su mogli biti pod 'kontrolom'. Ono što je nekad bila muha, sad je krdo slonova.

Bitno je da shvatite ovo o čemu govorim i da osvijestite ovaj problem kako biste ga jednoga dana mogli prepoznati onda kad se pojavi kao 'sitnica'.

Kad jednog dana netko u vašoj okolini pokaže prve znakove problema koji mogu biti rješivi, bitno je taj problem riješiti odmah jer posljedice ignoriranja i zanemarivanja mogu biti katastrofalne za više od samo jedne osobe.

Nemojte dopustiti da vaša želja da stvari budu drugačije zamrači vaše viđenje stvari onakvima kakve one uistinu jesu. Nemojte da mali problemi bespotrebno rastu. I nemojte se iskaljivati na osobama koje su od samog početka prepoznale probleme, ali vi ste njihova upozorenja iz nekog razloga odlučili sasjeći u korijenu.

Toliko toga je moglo biti rješivo, samo da se na vrijeme obratila pažnja.