Zašto pišem? Ukazujem na probleme. Zašto ukazujem na probleme? Zato što se problemi moraju rješavati.

Kad govorim općenito o problemima, ljudi me napadaju da što trkeljam o onome o čemu, navodno, nemam pojma. Dobro. Govorim onda o direktnim problemima koji se tiču mene i koji se nalaze u mom osobnom iskustvu.

Govorim o stvarima koje se direktno tiču mene i s kojima se ja svakoga dana susrećem. Sad je pak problem jer 'prozivam' ljude koji me okružuju.

Ja ne prozivam nikoga, ali ne prešućujem zlostavljanje. U tome je stvar. Ne prešućujem probleme pred kojima svi žmire. Ne prešućujem zlo i nepravdu koji se događaju svakoga dana.

Ja se sama ne mogu izboriti za bolji svijet. Nitko to ne može sam, a svi tvrde da to žele. Pa onda to i pokažite i dokažite. Borite se za bolji svijet. Borite se za sve nas. Radite to pomalo svakoga dana.

Nismo mi sami uzrok svih problema koje imamo, ali mnoge probleme koje imamo podupiremo svojim nedjelovanjem.

Mnogo je razloga za nedjelovanje. Mnogo je opasnosti koje prijete čovjeku koji se za nešto želi izboriti i zato je bitno zajedništvo. Zato je bitno da stanemo jedni uz druge, da si pomognemo i da si čuvamo leđa.

Zašto vam govorim sve ovo? Ako se ljudi napokon ne saberu i ako se ne počnu povezivati jedni s drugima, stalno ćemo živjeti kao roblje jer oni koji nas porobljavaju rade to tako što nama usade misao da mi jesmo roblje i da moramo strahovati.

Ne porobljavaju nas tako što nam nužno nešto naprave, već tako što nam ponude razdor koji mi prihvaćamo i jednostavno odrađujemo, ponude nam crne misli koje mi jednostavno prihvaćamo i mislimo, ponude nam strah i mi ga jednostavno prihvatimo i strahujemo.

Nude nam nelogičnosti, a mi ih pored zdravog razuma prihvaćamo bez propitkivanja.

Mi možemo ustati protiv svega što ne valja, ali mi to ne činimo. Mi se radije bavimo razdorom jedni među drugima, mi radije napadamo jedni druge umjesto da svemu što nam rade i nude kažemo „ne, hvala“ i odbijemo igrati njihovu igru.

Tko je taj netko čiju igru igramo? Zar je bitno? Zar je uopće bitno tko je taj 'vrh' koji našu politiku vodi? Zar je bitno? Ako ne valja i ako nije pravedno, bez obzira tko to bio, trebali bismo se usprotiviti tomu, što god to bilo, ali ne.

Ljudi, nerazvijeni kakvi jesu, vole oponašati pećinskog čovjeka i svog bližnjega udarati batinom po glavi umjesto da izađu iz te pećine svojih misli i pogledaju civilizaciju koju mogu živjeti.

Izoliraju nas svakoga dana sve više i više. Kako ne shvaćate da je izolacija ono što uništava čovjeka? Nude nam da se povežemo preko interneta, a što mi radimo? Svađamo se sa svim znanim i neznanim ljudima.

Imamo se mogućnost u trenu povezati s ljudima na drugom kraju svijeta, a što mi radimo? Što mi radimo?!

Zatvaraju nas u kuće kako bi nas izolirali od naše okoline dok nam se i ta ista okolina sama od sebe sve više zagađuje. Zatim uče mlade naraštaje kako je internet jedino mjesto na kojem mogu živjeti da bi nam na kraju prijetili i 'gašenjem interneta', gašenjem jedine poveznice čovjeka sa svijetom, sa drugim ljudima i vi i dalje ne vidite što se događa? Vi i dalje mrzite i napadate jedni druge? Vi i dalje podupirete nepravdu i zlostavljanje?

Najgore od svega, najgore od svega, uvjeravaju vas da mi ljudi, a pod tim mislim na žene i muškarce, nismo iste vrste i nude vam ideju koju dječaci tako lako i objeručke prihvaćaju, a to je da je žena stvorena samo kako bi bila u službi muške osobe. Kako bi mu bila roblje!

I naravno da dječaci to prihvaćaju. Oni žele biti nerazvijeni kakvi jesu, ne mrdati prstom i imati živog čovjeka pored sebe kojem mogu svakoga dana raditi zlo, kojeg mogu zlostavljati bez bojazni, od kojeg mogu očekivati da će ih ponizno služiti, znajući da društvo podupire takvo ponašanje.

Kažem dječaci jer to nisu muškarci. Muškarac je razvijen, dječak je tek u razvoju. Da, naravno, nisu sve osobe muškog spola iste, ali samo zato što ima onih koji su normalni, ne znači da moramo prestati prozivati i ukazivati na one koji to nisu, koji nisu normalni.

To je isto kao da kažete da, samo zato što postoji dobro na svijetu, nikada ne smijemo pričati o onom lošem. Sram bilo svakog tko tako razmišlja.

Mi moramo podupirati razvijene muškarce, ali isto tako ne smijemo dozvoliti nerazvijenima da čine zlo u ime cijelog muškog roda jer oni upravo to i rade.

Prvo i osnovno, moramo prestati dijeliti ljude na muški spol i na roblje. Prvo i osnovno. Mi smo vrsta, ljudska vrsta i kao takva se moramo početi ponašati. Ljudska vrsta koja ima i žene i muškarce, kao i svaka druga vrsta.

Moramo se početi razvijati i moramo početi podupirati razvoj drugih ljudi. Jedino čemu svakoga dana svjedočim jest podupiranje i poticanje razvoja bolesti i poremećaja i tomu treba stati na kraju. Niti jedna vrsta ne može opstati ako samo razvija bolesti. Fizičke, psihičke, metalne, duševne, emocionalne, nazovite ih kako hoćete.

Moramo raditi na zajedništvu, ali i dalje se moramo braniti od onih koji nisu normalni i koji nas napadaju, a to ćemo uspjeti ako razvijemo međusobno zajedništvo s drugima.

Moramo raditi na našim odnosima, na odnosima sa samim sobom, sa drugim ljudima, ali i sa životinjama i prirodom koji nas okružuju i kojih smo dio. Svi mi živimo ovdje. Svi mi postojimo na ovom planetu.

Zašto ukazujem na probleme? Kako bi ljudi obratili pažnju. Kako bi skrenuli misli s tema koje su im nametnute na one koje su uistinu bitne. Kako bi shvatili da imaju pravo odbiti nelogičnosti i odbiti robovati onima koji se skrivaju pred očima šire javnosti.

Kako bi ljudi shvatili da nisu sami i kako bi prepoznali da ono što im se događa nije normalno. Kako bi shvatili da ih nitko nema pravo zlostavljati i uvjeravati ih da su ludi kada se od zlostavljanja pokušavaju obraniti.

Pogledajte malo svjedočanstva ljudi koji su bili zlostavljani u djetinjstvu od strane odraslih. Nitko od njih nije znao što mu se to događa i, iako su znali da to ne žele i da to nije u redu, mislili su da je to normalno jer im je tako rečeno, sve dok jednoga dana nisu odrasli i saznali da su bili zlostavljani.

Ljudi se moraju moći pravilno informirati, a u današnje vrijeme kad internetom kolaju tolike bolesne i netočne informacije, mi se moramo još više boriti za zdravi osobni razvoj i za zdravi razvoj drugih ljudi.

Moramo pronaći način kako biti glasniji od laži, zlostavljanja i bolesti. Moramo shvatiti važnost zdrave zajednice i moramo dati svoj osobni doprinos stvaranju takve zajednice.

Izolacija je ono što uništava čovjeka, ali realno gledano, i čovjek je ono što uništava drugog čovjeka.

Vi sami sa sobom morate raščistiti svoj stav o ovoj temi. Morate biti svjesni svog stava, svog mišljenja, ali i svoje spremnosti da nešto učinite po tom pitanju.

Ako odlučite da nećete poduzeti ništa, to je vaše pravo, ali tolika su vam prava već oduzeli i nemojte misliti da će stati sve dok vam ne oduzmu i ono zadnje pravo koje imate.