Odrastamo u određenoj obitelji, u određenom društvu, školuju nas ljudi kojima smo dodijeljeni kao razred, običaji nas usmjeravaju u smjeru za koji su se odlučili ljudi koji su došli prije nas, živimo onako kako se od nas očekuje, no gdje smo mi u svemu tome? Gdje je ono što mi želimo, trebamo, moramo?
Tješe nas, kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Kad se vrata zatvore, prozor se otvori. Kad prilike nestanu, vrijeme je da mi sami stvorimo svoju priliku. I sve to stoji. Sve to ima svoje. No što kad se baš sva vrata oko nas zatvore?
Mi se kroz odrastanje moramo prilagođavati situacijama koje nas okružuju. To ne znači da ćemo se ponašati samo onako kako drugi žele, onako kako je protiv naše volje, već da moramo naučiti biti fleksibilni kako bismo preživjeli.
Gledajte na to ovako. Ljudi imaju svoja zanimanja, ali počne rat. Ljudi ostave svoje poslove kako bi dali svoj doprinos novonastaloj situaciji. Ostavit će poslove kako bi radili ono što jedna zajednica mora raditi s ciljem da preživi rat.
Radit će ono što je nužno i potrebno. Ako treba zbrinjavati ranjenike, zbrinjavat će ranjenike. Ako treba kuhati vojnicima i civilima, kuhat će i tako dalje. Nekoliko godina kasnije, kad se rat završi, vratit će se svom načinu života, no tijekom rata će biti fleksibilni i baviti se onime što je u tom trenutku nužno.
Vi ste u djetinjstvu imali svoje želje, no situacija u kojoj ste odrastali od vas je iziskivala da joj se prilagodite. I tako godinama.
Vi ste godinama radili sve kako biste doprinijeli svojoj obitelji, svojoj zajednici, drugim ljudima i nikako nije bilo vremena da se bavite onime čime se vi sami želite baviti, a niste niti imali potporu kako biste radili ono što želite raditi i onda u jednom trenutku shvatite da je bilo dosta.
Dosta je bilo življenja i podupiranja samo tuđih života i tuđih snova. Vi ste ovdje kako biste živjeli svoj život.
Kada ste upravo ono što jeste, kada ste najbolja verzija vas samih, vi pridonosite svijetu najbolje što možete. Vi pridonosite onime što jeste i tako možete zdravo dati svoj maksimum.
Da, vi možete cijediti sebe do maksimuma pomažući drugima da budu uspješni, ali to radite na svoju štetu dok god zanemarujete svoje želje i svoju strast.
Vi možete drugima dati svoj maksimum i kada ste ispunjeni i to je najbolje što im možete dati. Sjetite se, ne možete nalijevati drugima u čaše iz praznog vrča.
Možda ste do sad živjeli onako kako se od vas očekivalo i zahtijevalo, možda ste mislili da živite ispunjen života, no zašto se onda osjećate toliko prazno unutar sebe? Što je to što vam nedostaje? I jeste li spremni prestati žmiriti nad činjenicom da je vaš 'ispunjeni život' zapravo samo utjeha koju ste sami sebi nametnuli?
Nakon svega, došli ste u fazu života kad ne možete dalje na isti način. Treba vam promjena. I što činite? Tražite svoje prilike, ali su vrata zatvorena, jedna, druga, treća. Gdje god se okrenete, vrata se zatvaraju.
Vi sad počinjete sumnjati u sebe. Možda je bolje da se vratite na staro mjesto i šutite. Možda život nije za vas. Možda niste zaslužili bolje od toga. Ali nije tako. Vrata nisu zatvorena zato što vi ne zaslužujete bolje. Vrata su zatvorena jer niste ni svjesni koliko bolje vi uistinu zaslužujete.
O ne, zlato moje. Vrata nisu zatvorena zato što ti ništa ne zaslužuješ. Vrata su zatvorena jer zaslužuješ puno više od onoga što u ovom trenutku misliš.
Kroz život smo naučili razmišljati skromno i malo, naučili smo da 'ne zaslužujemo' i da moramo biti sretni s mrvicama. Kroz život smo naučili da ne vrijedimo, da nismo sposobni i da nemamo ništa vrijedno za dati, ništa vrijedno za pružiti svijetu. I to je razlog zašto su vrata zatvorena. Ne zato što ih niste dostojni, nego zato što ne sanjate dovoljno velike snove.
Vi ste stvoreni za puno više od onoga što u ovom trenutku mislite da zaslužujete. Zatvorena vrata znači da to nije dovoljno dobro za vas i da morate nastaviti dalje. Sva zatvorena vrata usmjeravaju vas na onaj put kojim ste i došli kročiti, stoga kročite tim putem.
Zatvorena vrata znači da ovo nije dovoljno dobro mjesto za vas i da je vrijeme da krenete prema željama svog srca.
Predaleki ste put prešli da biste se sad zadovoljili s nekim golim minimumom. Previše ste toga prošli da biste nastavili pristajati na sve što vam drugi nude, a što nije niti dostojno vas samih. Sad je napokon vrijeme da spoznate svoju vrijednost kako biste svijetu dali ono uistinu najbolje od sebe.
Prestanite gubiti vrijeme kucajući na vrata koja se ne otvaraju. Prestanite se umanjivati jer su vas tako školovali cijelog života. Zapitajte se što vi želite?
Ne znate što želite? Ok, počnite sa sitnicama. Što sad u ovom trenutku želite napraviti? Želite li pospremiti i očistiti stan od starih energija? Želite li očistiti svoje tijelo, izaći u šetnju, otići na izlet, okupati se u moru? Napisati nešto, naslikati nešto, igrati se nečega, pojesti sladoled? Što želite u ovom trenutku?
Kad se prepustimo onim sitnim svakodnevnim radostima, dovodimo se u stanje zadovoljstva, sreće i mira. Tad nam se i misli kristaliziraju te lakše možemo prepoznati što je to ono što osjećamo, što ono što želimo i što ono prema čemu se želimo okrenuti.
Ne, zatvorena vrata nisu tu da nas spriječe u napretku, već u pogrešci, bilo da je riječ o pogrešnom izboru ili pogrešnim koracima.
Nemojte da vas obeshrabre prilike koje se ne ukazuju. Nemojte da vas zaustave u kretanju prema naprijed.
Uzmite tren kako biste se opustili i razbistrili svoje misli, a zatim duboko udahnite i krenite dalje prema onome što vas uistinu zove negdje duboko u vama.
