Bila je noć. Šetali smo brdom iznad grada kojeg je rijeka dijelila na dva dijela. S druge strane rijeke, u daljini, nalazilo se još jedno brdo. Bila je noć i teško je bilo išta vidjeti, no onda se na brdu u daljini, na drugoj strani rijeke, upalila vatra.
Vatra je bila mala, no bljesak te svjetlosti je naše oči upro u istom smjeru. Svi smo vidjeli vatru koja se već u idućem trenu ugasila.
Do tog smo trenutka bili u mraku. Od tog smo trenutka bili u mraku. Samo taj jedan tren svi smo bili privučeni bljeskom.
Bez obzira tko je od nas i o čemu taj tren bio razgovarao ili razmišljao, bez obzira što nam je bilo na pameti, svi smo stavili pauzu na ono što smo do tad radili kako bismo pogledali vatru, a onda smo još i pričekali da vidimo što će se dalje desiti.
Kilometrima udaljeni, svi smo primijetili taj mali plam koji je gorio samo jedan tren. I svi smo zastali i čekali.
Ne razmišlja čovjek o tim stvarima sve dok ih jednoga dana i sam ne doživi. Sve dok jednoga dana ne shvati da i mali tračak nade ima veliku moć biti viđen i učiniti razliku.
Bez obzira što je svud oko nas bio najcrnji mrak, bez obzira što je udaljenost bila velika i bez obzira što je plamen bio malen i kratko je gorio, svi smo ga vidjeli i svi smo se zapitali.
Netko od nas je razmišljao o svim onim filmovima u kojima bi netko na otvorenom zapalio vatru i onda bi upao u probleme jer su ga neprijatelji pronašli. Netko drugi je razmišljao kako udaljenost gotovo da ne igra nikakvu ulogu kad je svjetlost u pitanju, a netko treći se duboko zapitao, je li tako i kad se zapali neka 'druga' vatra?
Je li tako i kad 'gori vatra' unutar čovjeka?
Što kad je svima potreban tračak nade? Je li dovoljno osjetiti ga u jednoj osobi kako bi se on proširio i na druge? Je li dovoljno da jedna osoba 'upali svjetlost unutar sebe' kako bi ju i drugi primijetili, kako bi se zapitali? Je li dovoljna jedna osoba?
A što ako ste vi sami ta osoba? Što ako se u vama upali tračak nade? Hoće li vas on navesti na razmišljanje o tome koje je korake potrebno poduzeti kako bi se nešto promijenilo ili postiglo ili ćete razmišljati o tome kako tu vatru što brže ugasiti?
Ljudi zimi navodno lakše padaju u depresivna raspoloženja zbog toga što je veći dio dana mračan. U proljeće dan postaje duži. Početkom ljeta imamo najduži dan u godini. Je li sad onda došlo vrijeme da ta dnevna svjetlost rasvijetli i vas iznutra?
Ako već niste vidjeli svjetlost u daljini, ako već niste osjetili svjetlost unutar sebe, je li možda došlo vrijeme da pronađete način kako pustiti svjetlost u sebe? Je li možda došlo vrijeme da pronađete motivaciju koja će vas pokrenuti? Je li možda došlo vrijeme da se napokon pobrinete sami za sebe, svoje zdravlje i svoju dobrobit?
Je li došlo vaše vrijeme?
Ako je svjetlost ono što nam je potrebno, ako je svjetlost ono što tražimo, ako je svjetlost ono što će nam pružiti nadu i dati nam snagu, je li onda nužno čekati da nas svjetlost pronađe ili mi sami možemo krenuti u potragu za tom svjetlošću?
Što je ono što vi želite? Što je ono što vi tražite i zašto to tražite? Pokušavate li ikada sami odgovoriti na sva ona pitanja koja si uporno postavljate?
Pokušavate li shvatiti zašto nešto želite? Pokušavate li shvatiti što će vam i kako donijeti sreću? Razumijete li zašto će vam to donijeti sreću i shvaćate li odgovornost koju vi u tom ostvarenju nosite?
Osjećate li da ste vi odgovorni za vlastitu sreću? Osjećati li da je na vama da pronađete tu svjetlost koja će vas voditi kroz život?
U mračnoj noći primijetit ćete mali plamen u daljini. Čak i kad se 'ništa' ne vidi, svjetlost ćete vidjeti. Na vama je da odlučite kojim ćete putem nakon toga krenuti.
U prostoriji punoj mračnih ljudi primijetit ćete osobu koja zrači svjetlost. Primijetit ćete ju, ali je dalje na vama da odlučite što ćete i kako napraviti nakon toga.
Bljesak svjetlosti vam može skrenuti pažnju, no vi ste sila koja mora djelovati u skladu s onim što želite postići. A ako ne vidite svjetlost oko sebe, a svjetlost je ono za čim žudite, vaša je odgovornost da tu svjetlost pokušate sami pronaći.
Svjetlost nije nužno nešto što se vidi. Svjetlost je nešto što se osjeća, a vi vrijedite osjetiti tu svjetlost. Nemojte se lako predati čak i kad je najteže. Sjetite se da je svjetlost na kraju i najcrnjeg tunela vašeg života.
