Razgovarali smo o događajima iz prošlosti. Bila su to teška vremena za nas, no bez obzira što smo sve prošli, danas smo još uvijek tu.
Prisjećali smo se, smijali smo se, divili smo se sami sebi kako smo to uspjeli prebroditi, a onda je jedna osoba koja je slušala sa strane prokomentirala kako očito nije bilo tako loše niti tako teško kad se danas možemo smijati svemu tome.
Blijedo smo ju pogledali. Samo zato što se danas smijemo, ne znači da onda nismo plakali. Samo zato što smo danas tu, ne znači da smo tad mislili da ćemo uspjeti sve to prebroditi. I samo zato što nas danas ne boli, ne znači da nas tada nije razdirala bol.
Naš osmijeh znači da smo se uspjeli izdignuti iznad svega što nas je snašlo i da smo uspjeli iscijeliti sebe od boli koju smo onda bili prolazili.
Naš osmjeh znači da smo danas snažniji zbog iskustva koje smo imali i koje smo uspješno probavili te iz njega nešto i naučili.
Naš osmjeh znači da smo napredovali, da smo se razvili i da smo danas viša razina osobe koja smo onda bili.
Naš osmjeh znači da smo danas mudriji i da razumijemo što smo to onda i zašto prolazili te da smo obogatili svoje biće za sve ono dobro što se iz naše prošlosti trebalo naučiti.
Mi se smijemo ne zato jer jednom davno nije bilo teško, već zato što smo, unatoč tomu što je bilo iznimno teško, mi još uvijek ovdje. Što još uvijek imamo priliku živjeti i uživati u životu. Što se imamo priliku i dalje razvijati i još više napredovati.
Naša se bol transformirala u snagu, otpornost, izdržljivost. Naše su suze prešle u osmjeh. Naše su bolne uspomene postale vrijedne lekcije.
Samo zato što se u sadašnjem trenutku prisjećamo prošlosti bez da prošlu bol uvlačimo ponovno u svoj život, u svoje sadašnje tijelo, ne znači da moramo romantizirati bolna sjećanja. Nećemo ih pretvarati u ono što ona nisu. Nećemo ih lažno ublažavati niti ih umanjivati.
Iskustva su bila bolna i to im moramo priznati. Bila su intenzivna, snažna i razarajuća, ali mi smo odlučili da nećemo pred njima pokleknuti, već da ćemo im se oduprijeti duhom.
Ono što nas je lomilo, nije nas u potpunosti slomilo. Bili smo napukli, ali smo se tako otvorili daljnjem rastu.
Mi se prošlim vremenima ne smijemo na silu. Smijemo im se od srca. Smijemo im se s radošću jer su ona iza nas.
Smijemo se jer smo se nakon tuge naučili ponovno smijati i jer smo shvatili koliko je divno imati se priliku ponovno smijati, a život pruža toliko toga zbog čega se vrijedi smijati, zbog čega vrijedi biti sretan i zahvalan.
Sempervivum tectorum! Kako ju god preveli s latinskog, ona je iznimno otporna, iznimno ljekovita. Baš kao što i vi možete biti.
Vi možete zasjati duhom nad suzama vaših prošlih iskustava. Možete im dopustiti da vas izgrade umjesto da im prepustite da vas slome. Vi možete pronaći snagu u sebi i iscijeliti se od svega što vas je povrijedilo. Vi možete sve što hoćete. Dovoljno ste snažni, dovoljno ste moćni – dovoljni ste.
Vi se možete ponovno smijati i vi se možete smijati od srca. Suzama koje teku dopustite da vas olakšaju boli. Nemojte bol zadržavati na silu. Pustite ju da ode sa suzama.
Pričajte o svojim iskustvima ako će vam tako biti lakše, no ne dozivajte u sadašnjost bol koju ste jednom davno isplakali. Ta je bol danas vaša snaga.
Vi možete osjećati poštovanje prema onome što vas je izgradilo bez da umanjujete veličinu i težinu lekcije koju ste morali savladati.
Jer ono što se danas čini lakim, jednom je davno bilo iznimno teško. Danas se čini lakim zbog vas. Vi ste nešto savladali i vi ste to nešto naučili činiti s lakoćom.
Vjerujte u sebe. Vi to možete. Vi sve možete.
Vi ste odgovor na pitanja koja imate. I vi ste ključ svoje sreće.
