Tog smo jutra krenuli na put. Vozili smo se najdalje što smo mogli, a zatim smo nastavili pješice. Puteljak je bio označen, ali nije bio asfaltiran. Oko nas je bilo raslinje naviklo na žeđ, naviklo na sunce, naviklo na vjetar. Dan je bio divan.
Nikad prije nisam bila na mjestu poput ovog, što me u jednu ruku jako žalostilo jer je ovo moja domovina, ali nikad nisam imala 'prijevoz' koji je bio voljan poći sa mnom. Tješim se, valjda nije kasno niti u 40-ima započeti putovanje o kojem cijeli život sanjaš.
Stigli smo na odredište. Stajali smo na vjetrovitoj uzvisini s koje se pružao nevjerojatan pogled. Kanjon Zrmanje.
Mjesta poput ovog ostave čovjeka u trenu bez daha dok ga istovremeno u trenu ispune životom, ljubavlju, mirom i ljepotom.
Prvo sam stajala na jednom mjestu, skačući pogledom po svemu što me okruživalo, a onda sam nakon nekog vremena odlučila sjesti.
Usmjerila sam svoj fokus i svoju energiju na prirodu koja me okruživala. Bivala sam u sadašnjem trenutku. Od vrtoglavog izbora emocija koje su me iscrpljivale nekoliko sati ranije, odlučila sam osjećati sreću, a druge emocije sam, duboko i svjesno dišući, pustila da napuste moje tijelo.
Na svojoj sam koži osjećala vjetar, na licu toplinu sunca koje me je obasjavalo. Osjećala sam stjenovito tlo pod svojim nogama, rukama pažljivo dodirujući raslinje koje se snažno odupiralo teškim uvjetima u kojima je raslo.
Osjećala sam prirodu oko sebe i osjećala sam sebe. Osjećala sam se cijelom i osjećala sam se dijelom okoline u kojoj sam bivala.
Osjećala sam sve elemente o kojima sam prethodno pisala. Osjećala sam kako moja duša upravo ima iskustvo tih elemenata i tad sam shvatila. Moja je duša peti element uravnotežen sa svim ostalim elementima. Moja je duša peti element ujedinjen sa svim ostalim elementima.
Svaki je element bitan, no peti je element onaj koji čini razliku, koji donosi odluku i nosi odgovornost. Peti je element onaj krunski koji ostavlja trag, prepoznatljivi otisak. Onaj koji uči lekcije i skuplja iskustva. Koji doživljava i proživljava. Koji bira, vodi, a nekad i propušta. Onaj koji nastavlja put.
Elementi unutar mene su bili usklađeni, elementi oko mene su bili usklađeni, a moja je duša bila poveznica između svega onog unutarnjeg i onog vanjskog. Moja je duša bila element koji me je sa svime spojio u jedinstvenu cjelinu.
Ovo mjesto ima dušu i bez mog prisustva, a ja sam ta koja svojom dušom osjećam dušu ovog mjesta.
Sva ravnoteža kojoj sam težila bila je s namjerom da svoje misli, svoje emocije, svoju energiju i svoje postupke uskladim sa željama svoje duše. Da cijela budem usmjerena prema putu kojim želim kročiti.
To je ravnoteža. Balansiranje svime što čovjek posjeduje kako bi postigao željeni cilj.
Ne možete usmjeriti samo dijelove sebe na nešto, već se cijeli morate usmjeriti u istom pravcu kako biste stigli tamo gdje želite stići jer u suprotnom ćete sami sebe kočiti u postizanju cilja bespotrebno rasipajući svoju dragocjenu energiju na sve strane.
Ne morate se posvetiti samo jednoj stvari u svom životu, ali sve elemente sebe morate uskladiti i usmjeriti prema onome što želite, što god to bilo.
Gledam nebo, gledam ptice, gledam rijeku, gledam sunce. Gledam život oko sebe, osjećam život u sebi.
Osjećam se dobro u svojoj koži, osjećam se dobro u svom okruženju. Osjećam se dobro.
Osjećam toliko toga, ali mi misli ne lutaju niti po prošlosti niti prema budućnosti. Moje su misli sad i ovdje, u ovom čarobnom trenutku.
Kanjon Zrmanje. Ovo je mjesto na kojem se spajaju elementi. Ovakvo je mjesto mjesto uspostave ravnoteže. Svi elementi na jednom mjestu, okrunjeni dušom koja ih sve objedinjuje.
Osjećam kako energija ovog mjesta struji kroz mene i kako se ponovno uzemljuje u tlo na kojem stojim.
Preplavljuje me osjećaj zahvalnosti. Zahvalna sam što sam napokon imala priliku posjetiti ovo mjesto, ali sam zahvalna i ovom mjestu zbog svega onoga što ono u meni budi, zbog onoga kako se na ovom mjestu osjećam i zbog onoga čemu na ovom mjestu svjedočim.
Ako ikad budete u prilici, dođite ovamo. Dođite i osjetite ono što ja upravo osjećam. Zapravo, nemojte čekati da budete u prilici. Stvorite priliku kao što sam ju i ja sebi stvorila. Moje vam riječi ne mogu dovoljno opisati ono što ćete ovdje sami moći osjetiti, stoga nemojte propustiti tu priliku.
Krenula sam na put uspostave ravnoteže i ovdje sam ju napokon osjetila, no moj posao nije gotov. Ravnoteža nije nešto što se samo jednom uspostavi. Ravnoteža je nešto na čemu se stalno mora raditi i što se stalno mora održavati, što se iznova i iznova mora uspostavljati.
Krenula sam putem pronalaska sebe, zapravo ne sebe, već onoga što mi je činiti. Ja osjećam tko ja jesam, ali u teškim trenucima kojima su mi dani ispunjeni, izgubila sam smjer kojim trebam ići, izgubila sam fokus na koji bih se trebala usmjeriti, izgubila sam i volju da se borim s tvrdoglavim vjetrenjačama.
Krenula sam pronaći nešto što će u meni opet probuditi onaj osjećaj, onaj motiv da idem dalje, da se borim i da ne odustajem niti kad je najteže, a u zadnje je vrijeme teško svaki dan.
Još uvijek sam na putu pronalaska onoga što tražim, ali tješi me spoznaja da sam ja mali radoznali istraživač, kreativac, tvorac vlastitog života. Peti element.
