Kad sam bila mala, ljeti je večer bila rezervirana za Čaroliju. Ta dugovječna talijanska televizijska dramska serija oliti sapunica bavila se raznim ljubavnim i medicinskim intrigama te kompliciranim zavrzlamama smještenim u rimskoj klinici Life.

Incantesimo. Serija koju sam, u vrijeme dok kod nas još nisu prikazivali inspektora Montalbana ili Immu Tataranni, gledala izričito zbog velike želje i duboke potrebe za slušanjem talijanskog jezika.

Za mene je čarolija ljeta uvijek nekako bila vezana uz čaroliju talijanskog jezika i bez obzira što vi općenito mislili o Italiji ili Talijanima, za mene je talijanski uvijek bio nešto posebno jer je u meni budio nešto duboko usađeno, ali davno zaboravljeno. Nešto što mi je teško objasniti iako to osjećam i u ovom trenutku dok o tome pišem.

Gotovo 30 godina kasnije, moje će ljeto biti vezano uz čaroliju druge vrste. Čaroliju vilinskog konjica.

Čarolija vilinskog konjica krije se u njegovoj fascinantnoj biologiji, ali i u dubokoj simbolici jer ovaj kukac je navodno pravi živi fosil stariji od 300 milijuna godina.

Putujući prema odredištu, odlučili smo se navratiti u Slunj. Godinama nisam bila tamo, a i tad sam više-manje bila samo u prolazu. Parkirali smo se pored drvenog mosta i svoj put nastavili pješice kroz Rastoke.

Ono što prije nisam primjećivala bila je količina vilinskih konjica (vretenaca) koja se tamo nalazila. Bili su prekrasni, većinom predivnih plavih krila. Okinula sam mnogo fotografija, a ova je samo jedna od njih koja barem djelomično prikazuje čaroliju te boje.

Vilinski konjici obitavali su i kod slapova Zrmanje, tako da sam u svega dva dana vidjela onoliko konjica koliko ih još nisam vidjela za života.

Vilinski konjic je, osim što ga ime povezuje s vilama, simbol promjene, transformacije, duhovnog rasta. Predstavlja hrabrost, mudrost, mir, ali i sposobnost sagledavanja istine.

Transformacija i rast vezani su uz životni ciklus vilinskog konjica koji iz vode prelazi u zračni prostor te tako simbolizira metamorfozu i novi početak.

On je sposoban s lakoćom letjeti u svim smjerovima, što je pak simbol snalaženja u raznim životnim izazovima, a tradicionalno se povezuje i s unutarnjom stabilnošću te smirivanjem uma.

Prozračnost njegovih krila kroz koja se lomi svjetlost te nesputani vid predstavljaju razotkrivanje iluzija te otkrivanje dubokih životnih istina.

Vilinski konjic predstavlja promjenu, ali nas podsjeća i na to da promjena ne dolazi bez razloga. Podsjeća nas da budemo zahvalni na svemu što smo prošli, ali i da je vrijeme da se oslobodimo svega što nas sputava u životu kako bismo lakše kročili kroz život i ostvarili svoje ciljeve.

Kažu da ste, ako naiđete na vilinske konjice, pozvani da se transformirate i evoluirate u bolju verziju sebe. Ja ih nisam vidjela niti neočekivano niti iznenada. Ja sam doslovno otišla na mjesto odnosno mjesta na kojima oni u velikoj mjeri obitavaju. Znači li to onda da sam ja u sebi osjećala potrebu za duhovnom transformacijom, za osobnom evolucijom i da me zbog toga i privuklo mjesto na kojem su obitavali vilinski konjici?

Ono što je mene njima najviše privuklo jest informacija koja kaže da je za ovu vrstu značajno da ih se može vidjeti samo u biološki zdravim područjima i iznimno me veseli činjenica da sam uspjela naći čak dva mjesta na kojima obitavaju u velikoj mjeri.

Kao što sam već spomenula, vilinski konjic je povezan sa elementom vode i elementom zraka. Elementima emocija, odnosa, intuicije, snova, iscjeljenja, pročišćenja te misli, svijesti, intelekta, stavova i uvjerenja.

Njegova krila su nježna, a tijelo snažno. On je harmonični spoj muškog i ženskog principa koji nas podsjećaju da nema istinske snage bez nježnosti niti nježnosti koja nema oslonac u snazi.

On je ovdje da nas podsjeti kako smo dovoljno snažni preživjeti sve promjene koje se odvijaju i u nama i oko nas. Kako smo postigli sklad sami sa sobom i kako nam slijedi novi početak.

On je poziv da obratimo pažnju na svoje najdublje emocije, misli i motive te da pokušamo osvijestiti nesvjesni dio svoje ličnosti.

Svojim letom te lakoćom svog kretanja potiče nas da se prepustimo trenutku i toku života, a dok se čini kao da na vjetru klizi kroz različite svjetove, poziva nas i da se povežemo sa čarobnim svijetom kako bismo aktivirali ne samo svoju maštu, već se i dublje povezali s prirodom, s prošlošću, s precima, s duhovnom stranom svoje ličnosti.

Sve to jedan vilinski konjic nosi sa sobom, svu tu čaroliju, svu tu drevnu simboliku i poštovanje kroz povijest.

Ovog je ljeta meni trebalo malo čarolije i ovog sam ljeta napokon i doživjela malo čarolije.

Prolazeći faze elemenata, prolazeći spoznaju o petom elementu, na kraju mi je još ostalo da prizovem ono što mi srce želi tako što sam se fokusirala na željeni, a ne na neželjeni ishod.

Svoju sam energiju usmjerila na ono što želim, odbijajući svojom energijom hraniti ono što nikako ne želim u svom životu.

Puno je toga što još moram savladati, puno želja koje želim ostvariti, puno koraka koje moram poduzeti, no mislim da sam na dobrom putu.

Svakog se dana dogodi nešto što me pomalo izbaci iz tračnica i zbog toga moram ravnotežu uvijek uspostavljati ispočetka, no misli da je u svemu najbitnije razumjeti zašto to radim.

Toliko je čarolije koja nas okružuje na ovom svijetu i toliko je čarolije koju smo mi sami sposobni stvoriti, stoga mislim da bismo se trebali malo više usmjeriti na te činjenice i jednostavno probati učiniti svoj život čarobnim u onoj mjeri u kojoj je to u našoj moći. Trebali bismo malo više vjerovati u sebe i u ono dobro što još može da se desi.

A ako vam treba malo poticaja ili inspiracije, izađite u prirodu, potražite vilinske konjice i dopustite im da svojim čarobnim krilcima posipaju malo vilinske čarolije i po vama.