Zamislite sljedeću situaciju. Vi ste učitelj u školi i u razredu imate učenika koji se malo muči s određenim gradivom. Vi prepoznate potencijal mlade osobe i malo mu pomognete. Taj učenik je dobro reagirao na vašu pomoć, ali je opet zapeo pa mu vi opet pomognete.

U razredu je i drugi učenik koji nije trebao vašu pomoć jer je sve sam odradio, ali ima dodatna pitanja. Vi ta pitanja doživite kao da učenik 'trči pred rudo' i kažete mu da ćete to dodatno objašnjavati s vremenom. Dijete je malo razočarano, ali poštuje vašu odluku.

Vrijeme ide, onaj prvi učenik stalno zapinje i vi mu stalno pomažete dok ono drugo dijete uspješno samo svladava svoje lekcije. I dalje postavlja dodatna pitanja, ali vi pomažete onom prvom učeniku i nemate se vremena baviti djetetom koje ionako samo savladava gradivo bez ičije pomoći.

Dijete i dalje postavlja pitanja, vi ga i dalje ignorirate. Dijete postavlja sve manje pitanja dok u jednom trenutku ne utihne.

Vi se svakoga dana bavite prvim učenikom kojem je svladavanje gradiva sve teže i teže, ignorirajući činjenicu da se taj učenik uljuljkao u vaše pomaganje i prestao se sam truditi. Shvatio je da ne mora ništa učiniti jer ćete vi ionako to učiniti za njega i umjesto njega.

Postajete frustrirani. Nije vam jasno kako tom prvom učeniku nešto nije jasno, a uopće ne vidite da vama nije jasno što se to događa i gdje ste vi to pogriješili.

Vrijeme ide, situacija se ne mijenja, no jednoga dana i ovom drugom učeniku zatreba pomoć. Drugi učenik je naišao na nešto što nije uspio sam savladati i samo ga malo treba usmjeriti te zbog toga traži vašu pomoć jer vi i jeste njegov učitelj.

Frustrirani kakvi jeste od svega što se do sad dogodilo, vi se izderete na to dijete koje vas je zamolilo za pomoć. I niste stali na tome. Vi ste na to nedužno dijete istresli sve svoje frustracije. Vi ste svoj bijes i frustracije usmjerili na nedužno dijete, ne na sam izvor tih frustracija.

Dijete se povlači u sebe.

Vi ste podbacili, ali smatrate da su ta djeca ionako premlada da bi to previše utjecalo na njihov život, no to nije jedini slučaj u kojem se ta djeca susreću s istom situacijom.

Onaj prvi učenik je naučio da će drugi odrađivati posao umjesto njega i umjesto da se trudi sam nešto postići, sad se trudi od drugih dobiti ono što on želi.

Drugi učenik i dalje puno toga sam postiže, ali biva odbijen svaki put kad potraži malu pomoć, sve dok ne prestane uopće tražiti pomoć od drugih.

Prvi učenik biva nagrađivan od okoline, gura ga se naprijed jer u njemu 'negdje' leži potencijal. Drugi učenik biva osuđivan od okoline jer, ako već ima potencijal, zašto onda treba ičiju pomoć? Zašto već nije sve sam postigao? Zašto već nije uspješan kad je tako pametan?

Drugi učenik neće dobivati prilike, barem ne u onolikoj mjeri kao onaj prvi. Drugi učenik će uvijek biti potencijalna prijetnja svojim nadređenima jer je dovoljno pametan da se penje na ljestvici uspjeha.

Drugi učenik će uvijek biti prijetnja malim mozgovima, a mali mozgovi vole svoje pozicije na koje ih je netko drugi stavio.

Drugi učenik će u očima društva biti 'onaj koji je podbacio', 'onaj koji se nije snašao', 'onaj koji nije uspješan'.

I postići će uspjeh taj drugi učenik. Postići će ga na teži način. Postići će ga uglavnom sam ili će mu pomoć doći tek puno kasnije. Kasnije nego što mu je pomoć uistinu trebala.

Drugi će učenik biti uspješan, ali drugi ljudi iz njegove okoline to neće vidjeti. Drugi ljudi ionako imaju svoje mišljenje koje im je sveto, a oni su o svojim stavovima ionako davno donijeli svoje neutemeljene odluke.

Sustav je taj koji 'sustavno' koči i degradira potencijalno uspješne ljude od početka. Okolina je ta koja ne pruža podršku tim potencijalima koji su se pokazali od najranije dobi.

Pomaže se onima koji nisu zaslužili da sa posao odrađuje umjesto njih dok se one koji sve rade sami opterećuju s glupostima kako bi ih se umanjilo i utišalo.

Gasimo žar u ljudima kad žele i mogu više dok istovremeno kod drugih ljudi pokušavamo zapaliti vatru s velikim debelim mokrim drvima usred pljuska koju mi sami onda moramo cijelo vrijeme paziti i raspirivati.

I ja sam bila taj drugi učenik. Ja sam upoznala još mnoge 'druge učenike', ali i puno previše 'prvih učenika'.

I sama sam gledala kako se guraju ljudi koji uopće nemaju interes ići naprijed i kako su ti ljudi dogurali do pozicija koje nikada nisu niti zaslužili. Gledala sam i mnoge ljude koji na kraju nisu uspjeli jer je otpor okoline u njihovom slučaju ipak bio prejak.

Što mi to kao društvo, kao učitelji i odgajatelji, radimo onima koji se razvijaju pred našim očima?

Kako radimo na tome da im pomognemo u razvoju i što to točno radimo kako bismo ih spriječili u njihovom razvoju?

Društvo bi trebalo željeti razvijene članove kako bi opstalo, ali svjedoci smo svakodnevnog sustavnog uništavanja članova društva. Koliko mislite da ćemo dugo tako opstati?

Bavite se spašavanjem planeta, ali ne i spašavanjem ljudi? Pa razvijeni ljudi će voditi računa o domu na kojem žive! Ne brinite se za Zemlju, ona će biti dobro. Nastavit će se životom onda kad mi sami sebe međusobno uništimo, ali nas više neće biti. Ne ovim tempom, ne načinom na koji živimo.

Ljudi trebaju pomoć, ali ljudima možete pomoći, ne i raditi umjesto njih. On moraju sami odraditi svoj posao.

Možete im pomoći da nauče, ali ne možete naučiti umjesto njih. Možete ih usmjeriti, ali ne i hodati umjesto njih.

Vi u drugima možete prepoznati njihov potencijal, ali oni sami moraju željeti razvijati svoj potencijal i moraju sami aktivno raditi na tome.

Vama može biti žao što netko nije ispunio potencijal, ali konačna odluka je njihova jer je njihov život u pitanju.

Umjesto da se vječno bavite onima koji se nemaju namjeru baviti sobom i umjesto da ih gurate onda kad oni sami nemaju želju hodati, obratite pažnju na one kojima je potrebna samo mala pomoć, mali savjet ili poticaj kako bi savladali svoje lekcije i kako bi sami postigli svoj uspjeh.

A ako se već toliko bojite tuđeg uspjeha, zapitajte se koje ste to lekcije u životu vi preskočili, što je to ono što su drugi odradili umjesto vas i što je to ono što vi možete sada napraviti kako biste opravdali ono što ste navodno postigli, ali i ono što smatrate svojim uspjehom.

Svi se mi imamo pravo razvijati u svoj puni potencijal, ali svi mi moramo odlučiti da to i želimo napraviti.

Uspjeh nije nešto što se daje. To je nešto što se postiže vlastitim trudom i radom.