Odgajati djecu nije lako. Još ih je teže pripremiti za svijet u kojem se i mi sami borimo za vlastiti opstanak i u kojem konstantno nekako jedva preživljavamo.
Govoriti tuđoj djeci o životu nije jednostavno. Iako djecu treba dobro odgajati od samog početka, problem je i dalje u odraslima, stoga treba raditi na promijeni svijesti odraslih ljudi koji će zatim zdravo odgajati svoju djecu, ali i koji će biti u poziciji suprotstaviti se drugoj odrasloj osobi ili se od nje obraniti.
Vi možete, a to učiteljice najbolje znaju, nekoliko sati u danu provesti s djecom, no ta se djeca na kraju dana vraćaju u svoje obitelji i kakve će mogućnosti ta djeca imati, kako će se ponašati i kako će razmišljati, ovisi upravo o uvjetima u toj obitelji i o odraslima koji tu obitelj čine.
Ja se, stoga, obraćam odraslim osobama koje imaju već nekog životnog iskustva, koje shvaćaju da je na njima da donose svoje vlastite odluke te da su oni sami odgovorni za svoje ponašanje i svoje stavove.
Odraslim osobama koje žele raditi na sebi, kojima treba malo potpore i podrške, kojima treba malo toplih riječi, ali i onih riječi koje će im pokazati da nisu sami na svijetu ma koliko se u ovom trenutku osjećali sami.
Odraslim osobama koje shvaćaju da čovjek na sebi treba raditi. Odraslim osobama koje aktivno i rade na sebi.
Odraslim osobama koje shvaćaju da ne možeš na silu promijeniti druge ljude i da promjena polazi od samog čovjeka koji promjenu želi.
Odraslim osobama koje shvaćaju da su im drugi nanijeli zlo, ali shvaćaju da oni sami sad imaju pravo iscijeliti se od svega što im je učinjeno i/ili nametnuto.
Odraslim osobama koje shvaćaju da je pravilna dijagnoze tek prvi, a ne posljednji korak.
Odraslim osobama koje prihvaćaju odgovornost za svoje postupke, riječi, djela, propuste, ali koje više ne misle preuzimati na sebe tuđe odgovornosti.
Osobama koje shvaćaju da drugi ljudi sami biraju ono što žele biti i da odrasle osobe nisu onaj potencija koji mi vidimo u njima, već su oni njihove vlastite odluke koje su oni donijeli sami za sebe.
Jednom ste davno vidjeli potencijal u drugim ljudima, ali ti ljudi odrastanjem nisu ispunili taj potencijal. Sad kao odrasle osobe ponašaju se onako kako se oni sami žele ponašati. To je njihova odluka. Njihov život je njihova odluka.
I da, mnoge se stvari u svijetu događaju mimo njihovih odluka, ali kako se oni nose s tim i kako se ponašaju prema sebi i drugima, to je njihova odluka. Ne ono što im je netko drugi napravio, nego kako se oni ponašaju onda kad je na njima red da nešto odluče.
Obraćam se onima koji žele čitati jer se nakon toga ipak osjećaju malo bolje, malo sretnije, zadovoljnije, odlučnije.
Obraćam se onima kojima je dosta svega onoga čime su okruženi i koji ne misle više samo sjediti i čekati da se stvari promijene same od sebe.
Obraćam se onima koji znaju prepoznati vrijednost i važnost tuđih osobnih priča.
Obraćam se onima koji shvaćaju da su se i njima do sad prodavale svakakve priče koje su služile da ih se zavara, umanji, kontrolira, ocrni.
Obraćam se onima koji su u stanju slušati, ali i čuti. Onima koji duboko osjećaju ono što im se govori.
Kad se razrađuje poslovni plan, uvijek se postavlja pitanje tko je 'ciljana publika'. Kad se nešto objavljuje, uvijek se vodi računa o prilagodbi teksta onima kojima je on namijenjen.
Kad se mene pitalo komu se obraćam, ja sam navela ovo, stoga sam odlučila to tu i navesti.
Čovjek nikad ne zna koga će sve njegove riječi dotaknuti, stoga se ne treba nužno ograničavati, ali neke smjernice mora imati. Ovo su moje smjernice. Ne zato što ja nužno biram takve ljude, već zato što smatram da se takvi ljudi mogu poistovjetiti sa mnom i sa onime o čemu ja govorim.
Cijelog života sam u velikoj mjeri okružena ljudima koji su podosta drugačiji od mene. Koji su nerazvijeni i koji se ne žele razvijati. Koji su neodgovorni i koji odbijaju svoju odgovornost. Koji su bolesni i odbijaju se liječiti. Koji vide bolesne i poremećene i žmire na ono što vide.
Ljudi koji su tromi, lijeni, koji žmire na nepravdu, zločin i nasilje, ali koji uvijek vrište i zapomažu odnosno očekuju da drugi sve odrađuju za njih i umjesto njih.
Ljudi koji su kukavice, ali agresivno napadaju kad su u čoporu punom bezumnih zločinaca.
Ljudi koji svoju glavu ne koriste za razumno promišljanje, već za hipnotizirano ponavljanje subliminalnih destruktivnih poruka.
Ljudi koji su odvratni i koji mi se gade. Koji uništavaju, obezvrjeđuju, maltretiraju, zlostavljaju. Iz dana u dan, iz godine u godinu. Bez prestanka.
Okružena sam takvim ljudima u velikoj mjeri, ali drugi su ljudi takvima okruženi još i više. Oni možda ne mogu progovoriti, ali ja progovaram za sebe, ali i za njih. Progovaram za sve one kojima je pomoć uistinu hitno potrebna, a kojima pomoć ne dolazi.
Ima predivnih ljudi na ovom svijetu, ali već godinama gledam kako upravo takvi propadaju pod pritiskom okoline. Razumljivo je to kad pogledate s čim se ti ljudi svakoga dana suočavaju i protiv čega se bore.
Takvi se ljudi često povlače u sebe samo zato što su iscrpljeni i bez potpore, ne zato što nešto ne mogu ili ne žele promijeniti. Nekad im je jednostavno svega previše.
Želim doprijeti do onih ljudi koji nisu odustali kako bismo zajedno nastavili dalje. Kako bismo stvorili okružje i za one koji imaju želju, ali su umorni i bez potpore. Kako bismo stvorili sigurno okružje, zdrave temelje i snažnu potporu za izgradnju boljeg od onoga što nam se sad nudi.
Ako znate učiti iz povijesti, onda znate da su i snažnije i razvijenije civilizacije propadale, ali i da su se nove stvari rađale čak i onda kad se činilo da je nada u potpunosti izgubljena.
Mi moramo nastaviti dalje, ali ne učinimo li nešto dobro za sebe i svijet oko sebe, dogodit će se da će nas progutati ovaj svijet takav kakav jest, a onda će netko tamo drugi nastaviti dalje.
Ja imam svoje želje, ali to sad vama nije bitno. Bitno je da vi sebe zapitate što vi želite i jeste li spremni raditi na ostvarenju svojih želja?
Ne morate vi ništa raditi, ali nemojte onda niti zapomagati kad se dogode stvari koje nisu u skladu s vašim željama.
Želim doprijeti do ljudi i ljudima se i obraćam. Onim ljudima u kojima ima čovječnosti, empatije, želje, volje, spremnosti i odlučnosti.
Onim ljudima koji imaju um i koji ga se ne boje koristiti. Onima koji imaju srce i koji se ne boje voljeti.
Onima koji se ne boje spoznati nešto više od onoga što u ovom trenutku misle da znaju.
Onima koji su možda čekali neki znak, a onda su im se ukazale moje riječi.
Komu se točno obraćam, još ni sama ne znam, ali moja je namjera čista i jasna. Moja je namjera da ljudi shvate da se mogu i trebaju razvijati, da mogu i trebaju birati bolje i zdravije te da je njihova snaga već u njima samima.
Da shvate da mogu ono što žele i da se imaju pravo boriti za sebe i za bolji svijet oko sebe.
Što ćete vi učiniti? Hoćete li aktivno raditi na sebi?
Vaša je odluka dalje na vama. I samo na vama.
