Ono na što sam u životu naišla mnogo puta jest to da ljudi ne dopuštaju žrtvi da prestane biti žrtva. Žrtva i mentalitet žrtve su dva odvojena pojma, a ovdje govorim baš o žrtvi nekoga ili nečega.
Ljudi vole suosjećajno slušati o tuđoj patnji, a zatim svakoga dana nastave podsjećati žrtvu da je žrtva. Ljudi nisu tu kako bi pomogli žrtvi da ona to prestane biti, već kako bi nastavili održavati njeno stanje.
Prava žrtva promatraču postaje simbol, živi spomenik patnje i bitno je to stanje održavati. Da se ne zaboravi.
Ljudi su kao krdo kad je tuđa žrtva u pitanju. Krdo koje želi trčati prema spomeniku kako bi mu se klanjalo. Krdo koje svojom gomilom želi pokazati čitavom svijetu kako mu je stalo.
Krdu je stalo. Pustite krdo da pokazuje svoje osjećaje. Nemojte mu oduzimati spomenik. Krdo voli spomenik. Krdo želi da svi znaju da ono voli i poštuje spomenik, a to neće moći činiti ako mu oduzmete spomenik, ako mu oduzmete živi simbol tuđe žrtve.
Krdo želi veliki simbol tuđe žrtve i zlostavljanja kako bi mu se pred publikom moglo klanjati i ne želi da se žrtva oporavi.
Krdo ne želi da se žrtva oporavi, iscijeli i krene dalje. Krdo želi da svi vide krdo, a ne žrtvu.
Krdu nije dovoljna mala spomen ploča na kojoj piše pokoja riječ o zlostavljanju u prošlosti i još koja riječ o snazi koja je žrtvu izgradila iznova.
Krdo ne želi gledati obnovljenu osobu, građevinu, grad. Krdu treba ruševina, treba mu ruina, treba mu jad – da se ne zaboravi. Nikada.
Krdo nikada neće dopustiti da se nešto zaboravi. I tu bih presjekla prije nego što nastavim.
Prošlost je tu kako bismo iz nje učili. Opraštamo zbog sebe i pamtimo da bismo u budućnosti postupili bolje.
U redu je ne zaboraviti, ali je u redu i dopustiti žrtvi da se oporavi, bilo da smo žrtva mi ili netko drugi, no ono što krdo radi jest to da prisilno zadržava nešto u stanju patnje, ne dozvoljavajući tomu nečemu da se oporavi, misleći da je to jedini način da se nešto ne zaboravi. Nešto čega se i samo krdo sjeti tek jednom godišnje.
Krdo ne želi da se žrtva iscijeli jer ako žrtva krene dalje, ako se oslobodi, ako ozdravi, onda više nije žrtva pa se postavlja pitanje, je li ona uopće ikada i bila žrtva kad se uspjela tako 'lako' (!) oporaviti?
Žrtva mora ostati žrtva jer se patnje nije moguće osloboditi. Jer ako si se oslobodio patnje, onda niti nisi dovoljno patio. Onda si lažnjak, prevarant jer patnja je tu da ostane i da je vidljiva očima drugih ljudi, očima krda.
Patnja je legitimna samo ako je konstantna jer legitiman je (prema def.) opravdan, zakonit. Legitimnost – svojstvo poretka na temelju kojeg članovi zajednice prihvaćaju taj poredak kao valjan i opravdan, tj. podržavaju ga jer smatraju da je nužan za održavanje društvene zajednice, a krdo voli održavati svoju društvenu zajednicu takva kakva jest, prema vlastitoj ideologiji, ne prema poboljšanju, zdravlju i napretku.
Krdo želi ono što krdo želi, no što vi želite? Što je to što vi uistinu želite za sebe?
Što vam je u ovom trenutku bitnije? Ono što vam se dogodilo u prošlosti ili prilika za život koju imate u sadašnjosti?
Nemojte dopustiti da vas zavaravaju. Vi imate svako pravo osloboditi se patnje. Vi ne morate biti ničiji živi spomenik žrtve koju ste podnijeli.
Spomen ploču okačite na zid jer prošlost je tu kako biste iz nje nešto naučili i kako biste u budućnosti birali bolje. A vi sami? Vi udahnite punim plućima. Danas je novi dan. Dan prepun mogućnosti, a vi možete što god želite.
