Posuđeno vrijeme. Neizvjesno, ograničeno vremensko razdoblje koje nadilazi ili odgađa pojavu onoga što je neizbježno.

Posuđeno. Ono što smo primili ili uzeli s namjerom da ćemo i vratiti. No vrijeme ne možemo vratit, možemo samo ostati bez njega.

Rodili smo se sa spoznajom da ćemo i umrijeti. Što je bilo prije i što će biti nakon, ne znamo. Koliko dugo ćemo živjeti, ne znamo. Koliko dugo će živjeti svi oko nas, ne znamo.

U vezi toga, u vezi tih činjenica, ne možemo ništa, ali ono što možemo jest, kada postanemo svjesni svega toga, kada shvatimo činjenice i prihvatimo ih takvima kakve jesu, možemo živjeti svoj život.

Samo zato što ste živi, ne znači da nužno i živite svoj život, ali vi imate moć to i promijeniti. Odluka je na vama.

Na vama je da odlučite što ćete s tim neizvjesnim, ograničenim vremenom koje imate. Na vama i samo na vama je da živite svoj vlastiti život.

Podijelim li svoj život na dva vremenski jednaka dijela, dobit ću dva razdoblja u kojem bih se htjela fokusirati na ovaj drugi, znači nakon 20-e godine života.

Prvi dio mog života imali smo kućne ljubimce o kojima su odluke donosili stariji i dijete nije moglo zaštititi životinju niti od zlostavljanja niti od nepravde, no u drugom dijelu, ja sam dala sve od sebe da se izborim za ono što sam smatrala pravednim.

I htjela bih prvo razjasniti u posljednje vrijeme kontroverzni pojam 'kućni ljubimci'.

Kućni ljubimci su životinje koje su dio obitelji. One nisu ljudi i ja ih u sastavku iz hrvatskog jezika ne bih navela kao članove uže obitelji ako se u zadatku to izričito ne traži od mene, ali ono što želim naglasiti jest da su one jednako vrijedna bića i predivni suputnici u životu, stoga meni predstavljaju dio moje obitelji.

Mnogi znaju vrijeđati ljude koji vole životinje i to na način da ih optužuju da vole životinje više nego druge ljude.

Govoreći iz vlastitog iskustva, samo zato što se mnoge osobe svrstavaju u ljude, ne znači da ih se može smatrati čovjekom. Pod tim mislim na sve one neljudske ljude, ljude koji su se iskazali svojom nečovječnošću i ne mislim u ovom trenutku ići u dubioze na tu temu.

Isto tako, mnogi ljudi koji imaju kućne ljubimce idu u krajnosti koje graniče sa zlostavljanjem tih istih životinja jer ih 'koriste' za neku svoju agendu, a o pravim potrebama svojih ljubimaca uopće ne vode računa. Takvo ponašanje ne podržavam.

Kućni ljubimci su životinje, ali su i inteligentna bića koja i razmišljaju i osjećaju, a i za razliku od mnogih ljudi, snalažljiviji su i lakše će preživjeti 'na cesti' ili 'u divljini'.

Moj odnos prema životinjama je takav da im pružim sve što sam u mogućnosti, ali ih puštam da budu slobodne. Pružit ću im ljubav, smještaj, hranu, brigu, veterinara, ali ih neću ni na što prisiljavati niti ih zlostavljati.

To također ne znači da ću im dopustiti da rade što god žele od mene i moje kuće, odnosno da nekoga maltretiraju ili nešto uništavaju.

Suživot ispunjen ljubavlju i povjerenjem najbolje opisuje taj odnos.

Nevjerojatno je koliko samo čovjek može naučiti od životinje i uz životinju, ali to ne možete objasniti osobi koja to nije doživjela.

I ne mora to biti kućni ljubimac. Možete učiti i promatranjem životinja u divljini ili promatranjem onih koje posjećuju vaš vrt.

No koliko god ljubavi, brige i pažnje pružili životinji, ne možete ju zadržati u svom životu. One jednostavno ne žive toliko dugo da bismo mogli život provesti zajedno, barem ne većina njih, pogotovo ne one koje su najčešći kućni ljubimci.

Gledajući drugo razdoblje mog života, kroz njega je prošlo zaista mnogo kućnih ljubimaca, mnogo životinja koje će zauvijek ostati u mom srcu i u sjećanju kao dio moje obitelji.

Bilo je tu svega: ljubavi, suza, sreće, bolesti, nesreća, nestanaka, baš svega. Vi možete životinji pružiti sve od sebe, ali ju ne možete zaštititi od svega. I što god ja činila, koliko god pazila, brinula, skrbila, svemu bi uvijek prerano došao kraj.

Na kraju shvatite: ništa u svom životu ne možete zadržati na silu. Sve jednom prođe. Sve jednom nestane. Svi jednom 'odu'. I koliko god suza prolili, mi to jednostavno ne možemo promijeniti.

Što nam još preostaje? Preostaje nam upravo da u potpunosti uživamo u vremenu koje imamo. U ovom vremenu, sad i ovdje.

Naše zajedničko vrijeme je posuđeno vrijeme jer je neizvjesno i ograničeno, ali i dalje samo odgađa ono što je neizbježno, a to je rastanak. Rastanak koji je neminovan.

Dajte sebe i od sebe u potpunosti u ovom trenutku. Živite svoj život, svoj suživot s drugim prekrasnim ljudima i životinjama koje kroz vaš život prolaze, a zatim budite istinski i iskreno zahvalni što je taj netko bio dio vašeg života.

Nisam mogla spriječit niti jedan rastanak, ali sam vrijeme do rastanka iskoristila maksimalno koliko sam mogla i na najbolji mogući način na koji sam mogla.

S vremenom sam razvila pozdrav sa svojim životinjama, svojim kućnim ljubimcima svaki put kad bih odlazila od kuće, a on je glasio „Volim te, čuvaj se, budi mi živ i zdrav“, nadajući se da će naše vrijeme potrajati što je duže moguće.

Ne možemo zaustaviti vrijeme, ali ga možemo iskoristiti na najbolji mogući način.

Ne možemo životinje spriječiti da 'odu', ali im možemo pružiti svoj maksimum upravo u vremenu koje imamo.