Postoje stvari koje čovjek radi često i dugo jer se želi u nečemu usavršiti kako bi to nešto s vremenom radio s lakoćom. Stvari koje imaju neki uspon i razvoj te iziskuju čovjekovo vrijeme i posvećenost. Postoje i stvari koje čovjek odrađuje i one su uvijek iste. Tu nema nekog odstupanja ili je ono zanemarivo malo.

Najbolji primjer za to su određeni poslovi koje ne možemo nazvati karijerom, već samo poslom. Ono što nam plaća račune i stavlja kruh na stol. Ono gdje nema niti unapređenja niti porasta plaće. Nema promjene. Ti poslovi su tu samo da bi se odradili, nepromjenjivi kakvi jesu.

Osobno smatram da čovjek nije u stanju, odnosno da za njegovo zdravlje i njegovu dobrobit nije niti zdravo niti dobro da uvijek obavlja samo jedan te isti posao, tj. da mu je potrebna ili, bolje rečeno, nužna raznolikost.

Imajte na umu, ako čovjek vodi neki biznis, recimo farmu, tu su mnogi raznovrsni poslovi koje može obavljati pa se na to ne mora nužno gledati kao na 'jedan' posao, ali ako čovjek radi na pokretnoj traci, recimo na pakiranju, to je uvijek isti posao pakiranja na istoj poziciji na pokretnoj traci.

U jednoj stranoj državi (stranoj kako za koga) mnogi žitelji te države nisu se slagali s mojim stavom. Njihov ograničeni um koji funkcionira po principu da teže tomu da im se govori što da rade više nego što su u stanju slobodno misliti, stvorio je rašireno mišljenje da čovjek ne može raditi različite poslove jer to znači da niti u jednom od njih nikad neće biti dobar. Možda vi niste u stanju raditi različite poslove, ali svoja osobna ograničenja ne biste trebali projicirati na druge.

Dakle, njihovo mišljenje, konkretno o životopisu koji je raznolik, je bilo to da ta osoba nije dobra ni u čemu i da nije vrijedna zaposlenja u njihovoj državi. Štoviše, osoba koja radi različite poslove očito „ima psihičkih problema jer nije u stanju zadržati jedan tip posla“ (pritom citiram osobu koja je to izjavila od riječi do riječi jer sam osobno prisustvovala tom razgovoru kao pratnja osobi koja se prijavila na natječaj).

Ovo nije samo iz mog vlastitog iskustva, već su tu i mnogobrojni primjeri mojih bližnjih, mojih prijatelja i poznanika, pa čak i ljudi koji su kratko prošli kroz moj život. Svi mi dijelimo priče o tome kako 'nismo dobri' jer čovjek bi navodno trebao raditi samo jedan posao.

I sve bi to još bilo razumljivo, taj mentalitet na nacionalnoj razini, da se nedavno nije pojavio dokumentarac iz te iste države u kojoj upravo domaćini, starosjedioci, a ne stranci, vape od očaja jer, vidi čuda, nisu u stanju više obavljati jedan te isti posao koji rade godinama.

Konkretan primjer je čovjek koji radi na pakiranju paketa koji su naručeni preko interneta. Već više od 10 godina, taj čovjek radi isti zamorni posao od kojeg su stradali kako njegovo fizičko, tako i njegovo psihičko zdravlje.

Pitala sam se, zašto jednostavno ne promijeni posao? Nije kvalificiran za nešto drugo. Ali za pakiranje paketa jest? Je li išao na 3-godišnje usavršavanje kako bi mogao obavljati taj posao? Ima i drugih, uvjetno rečeno, 'besmislenih poslova' za koje ti ne treba dugogodišnje službeno obrazovanje. Možda je na njegovom području za svaki taj posao potrebna škola?

Uglavnom, čovjek vapi i detaljno opisuje koliko je stradao od tog jednog te istog posla te upozorava na nužnost raznolikosti koja je u njegovom slučaju hitna jer će ili postati invalid ili prolupati.

Nije uvijek bitno što je netko rekao, već tko je nešto rekao jer kad sam ja kao strankinja nešto tvrdila, moje riječi za njih nisu imale vrijednost. Sad kad pati jedan od njih, sad se pitaju je li to istina i 'trude se' detaljnije istražiti tu tezu. I dalje nitko od njih nije ni pomislio da sam ja možda u pravu jer sam ja njima i dalje samo stranac.

Dakle, je li čovjek u stanju cijelog života obavljati jedan te isti posao? Ako nije, koliko je dugo onda čovjek u stanju obavljati jedan te isti posao?

Hoće li kvaliteta tog posla koji čovjek obavlja u jednom trenutku početi opadati uslijed zamora materijala? Hoće li tijelo početi propadati više na određenim mjestima upravo zato što se tijelo nikad nije upotrebljavalo u potpunom kapacitetu?

A što je s mislima? Može li čovjek dugo misliti iste misli? Može li čovjek dugo (i koliko dugo) vrtjeti jedan te isti film u glavi? Može li? Može li čovjek godinama biti zarobljen jednom mišlju koja nema napretka, nema razvoja, vrhunca niti raspleta? Može li? Može. Itekako može.

Zanimljivo je koliko samo ljudi osobno poznajem, ljudi iz moje okoline, koji obavljaju taj jedan misaoni proces. Taj jedan opterećujući 'posao' iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu.

Ljudi kojima mozak ubrzano propada uslijed zamora materijala, uslijed zamora tom bespotrebnom, beskorisnom, ali štetnom mišlju. Mišlju koju oni tako bahato smatraju bitnom, a koja im nije donijela apsolutno ništa dobro u životu. Mišlju koja ih je zarobila, porobila i uništila. Mišlju čiji su kreator upravo oni.

Smatrate da nije zdravo za čovjeka da vječno radi jedan te isti posao? Pa kako ste onda neprestano, neumorno, konstantno, iz dana u dan, iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće u stanju trubit o jednoj te istoj stvari?

Koliko ste se u stanju dugo žaliti bez da se pokrenete? Koliko ste u stanju jadikovat bez da se aktivirate, bez da išta pokušate promijeniti? Koliko dugo mislite plakati nad prolivenim mlijekom? Koliko ste se dugo spremni odricati istinskog življenja vlastitog života? Koliko dugo i zbog čega to točno? Zbog čega?

Što je to toliko bitno, toliko traumatično da zbog toga vrijedi izgubiti vlastiti život? Što je to točno ono zbog čega ste vi odlučili dići ruke od svega samo da biste svoje vrijeme posvetili razmišljanju o jednoj te istoj stvari?

To čak često nije niti razmišljanje (što je proces). To je jednostavno misao u glavi, film koji vrtite i kojem posvećujete svo svoje vrijeme. Film koji toliko čvrsto držite da bi se moglo reći i da ste ovisni o njemu?

Što će biti ako ju pustite? Što će se dogoditi ako jednostavno otvorite šake i pustite tu robovlasničku misao? Što će se dogoditi ako prestanete obavljati taj jedan posao, taj jedan te isti posao?

Hoćete li ga zamijeniti drugim i nastaviti po starom ili ste spremni za raznolikost? Jeste li spremni za drugačiji pristup? Jeste li spremni za život? Jeste li spremni za življenje svog vlastitog života?

Koliko dugo je čovjek u stanju obavljati jedan te isti posao? Vječno ako mene pitate ili barem toliko dugo dok mu se tijelo ne raspadne od opterećenja.

Koliko dugo bi čovjek trebao obavljati jedan te isti posao je bolje pitanje, a ako sami sebe pitate koliko još dugo biste trebali obavljati taj jedan te isti posao, onda je možda već došlo vrijeme za promjene.