'Traveling light' ideja je koja mi se danima vrtjela po glavi, ali doslovan prijevod na hrvatski mi nije ostavljao jednako snažan dojam. Mogu reći da putujem lagano, ali ta izjava neće svima simbolizirati ono što želim poručiti, a to je da prije početka putovanja trebamo ostaviti (otpustiti) sav onaj teret koji smo namjerno ili slučajno htjeli ponijeti sa sobom.

S obzirom na nestabilnu i lako promjenjivu prognozu, teško je pripremiti se za sve vremenske uvjete i pritom ne ponijeti sa sobom sve što nam se nalazi u ormaru. Ako nemamo puno novaca, teško je ne ponijeti od kuće sve što bi nam moglo zatrebati, a što si putem nećemo moći kupiti, bilo da je skupo ili nedostupno na mjestu na koje idemo.

Ljudi obično vjeruju kako imaju dva izbora: ili ponijeti sve i cijelim putem patiti pod težinom tereta koji nose ili pak ne ponijeti ništa i patiti zbog svega što će ih snaći na putu, a za što se nisu pripremili.

Što god odabrali, misle da to neizostavno uključuje i patnju, a upravo to je ono što bi trebali ostaviti iza sebe – patnju.

Krenuti na put može značiti mnogo toga. Može se odnositi na izlet, kraće ili duže putovanje, ili pak na okretanje nove stranice u životu. O čemu god da je riječ, najbitnije od svega je prije puta otpustiti ono što nam neće biti od koristi.

Otpustiti onaj teret za koji mislimo da nam treba, a za koji duboko u sebi znamo da je samo teret.

Može li čovjek promatrati svijet oko sebe ako uporno gleda pod noge kako se ne bi spotaknuo, noseći pritom sve ono što mu pripada i ne pripada? Noseći sav onaj i svoj i tuđi teret? Noseći sve ono što ga je i potaknulo da ode, da krene, da se makne?

Prije svakog puta, potrebno je dobro promisliti kamo idemo, kuda idemo i koji je cilj tog putovanja.

Odjeća i stvari koje nosimo trebale bi biti multifunkcionalne, udobne, neutralne. Trebale bi biti lagane, ali otporne. Trebale bi biti osobne, ali ne nužno i nešto što se bojimo izgubiti.

Mi možemo razmisliti o svemu, ali nikada se nećemo moći pripremiti za baš sve mogućnosti.

S druge strane, možemo se psihički pripremiti za neočekivano, odnosno raditi na tome da uvijek prvo sagledamo situaciju u cijelosti i da preispitamo mogućnosti koje imamo kako bismo riješili nešto s čim smo se suočili.

Mi možemo vježbati smirenost i racionalnost, ali samo ako svjesno odlučimo da ne želimo dramu.

Sve ako je i čovjekova prva reakcija onako dramatična, ona mu može poslužiti kao trenutni ispušni ventil. Nakon nje je i dalje u mogućnosti vrlo se brzo primiriti i djelovati racionalno, ali kao i za sve, i za to treba vježba.

Kalendarski je počela nova godina, novi početak, ali i svaki dan je sam za sebe novi početak. Početak nekog novog putovanja.

Bilo da ste od onih koji donose novogodišnje odluke od 01.01. ili od bilo kojeg drugog, njemu značajnog datuma, ovo vam je sad idealna prilika da razmislite o tome što ćete ponijeti sa sobom.

Nakon što ste donijeli odluku o odjeći, higijenskim potrepštinama, elektroničkim uređajima i slično, vrijeme je da donesete i osobne odluke, one koje se tiču tereta koji vam nije samo na leđima, već i na duši.

Što to osjećate kao teret, a čega se želite osloboditi prije nego što krenete na novo putovanje?

Što je to ono što mislite da morate nositi iz ovog ili onog razloga, a što vas svakoga dana lomi iznova i iznova?

Sjećate li se uopće odakle vam ti tereti? Sjećate li se uopće zašto ih nosite sa sobom?

Kad čovjek dugo nosi neki teret, razvije osjećaj da ga mora nositi bez obzira na sve. Kad dugo nosi teret, vjeruje i da ne zna kako ga se osloboditi.

Istina je, ljudi se ne znaju osloboditi tereta, ali istina je i da se mnogi nisu niti pokušali riješiti tog tereta jer vjeruju (vjeruju!) da to niti nije moguće.

Nakon što čovjek osvijesti ono što mu predstavlja teret, prvo mora prihvatiti da to jest teret. Zatim mora pronaći u sebi zahvalnost što je stigao toliko daleko koliko je stigao u životu, ma koliko mu se činilo da i nije dospio daleko, te odlučiti da je spreman krenuti dalje.

Da bi se odlučio krenuti dalje, čovjek mora promisliti o svojim prioritetima.

Pustite tuđe nametanje krivnje. Pustite što vam drugi nameću da ste sebični ako birate sebe i svoje zdravlje. Vi živite svoj život, a da biste ga kvalitetno živjeli, morate biti zdravi na svim razinama.

Briga za vlastito zdravlje nije sebičnost, već nužnost. Vi imate pravo biti zdravi, imate se svako pravo iscijeliti i imate svako pravo otpustiti ono što šteti vašem zdravlju.

Želite li krenuti na putovanje, želite li se otvoriti svim novim mogućnostima koje vam se pružaju, morate otpustiti teret prije puta, a za to je potrebno izraziti odlučnost da ga se otpusti.

Nije sve što imate u životu teret. Prvo morate razlučiti ono što je putna prtljaga od onoga što je teret.

Nećete uvijek krenuti na put bez ičega, ali morate biti pomireni s onim što nosite i morate to nositi zato što to želite nositi te zato što osjećate da ste dovoljno snažni da to ponesete.

Ono što ne želite, ono što vas opterećuje, ono što vas lomi, ono što vam je često i nametnuto, to je ono čega se trebate osloboditi. To je ono što morate otpustiti i makar u ovom trenutku ne znate kako, zaslužujete si dati priliku da nađete rješenje.

Vi možete naći rješenje. Vi možete sami nešto naučiti. Vi se možete osloboditi tereta. Sad je još samo preostalo da u to počnete i vjerovati. Da napokon vjerujete u sebe onako kako ste do sad vjerovali u sve ono tuđe i negativno što vam je oduvijek bilo nametnuto jer došlo je vrijeme za otpuštanje tereta prije puta.