Sjećate li se kako ste, kad ste bili mladi, mislili da ste debeli pa zbog toga niste htjeli ili nešto obući ili nekud ići, na primjer na plažu ili neki izlet s društvom? Sjećate li se što ste sve propustili zbog svoje 'debljine'?
Sjećate li se kako su vas zbog izgleda zadirkivali oni koji niti danas nisu ništa zreliji po ponašanju?
Sjećate li se kako ste tada mislili da ste debeli, a sad kad imate još više kila, žalite za onom linijom? Prošlost ne možete promijeniti, ali jeste li danas hrabriji? Jeste li odvažniji unatoč 'kilama'?
Sjećate li se koliko ste silno htjeli izgledati drugačije umjesto da ste težili biti najbolja verzija samih sebe? Sjećate li se koliko ste htjeli mijenjati nešto na sebi, nešto za što tek danas shvaćate da je prekrasno, da je vaše?
Sjećate li se koliko ste silno htjeli biti prihvaćeni i to tako što ćete izgledati kao i svi ostali? Sjećate li se koliko ste samo vremena proveli ne voleći sami sebe?
Da se ja mogu vratiti u prošlost, zagrlila bih vas. Niste vi bili krivi, društvo je takvo. Ono nas uporno i od najranije dobi odgaja da sami sebe mrzimo, da težimo izmišljenim serijskim idealima, da mijenjamo u svom izgledu sve što je moguće promijeniti i da dijelove sebe zamijenimo umjetnim tvorevinama.
I ne bi takvo nasilno nametanje iskvarenih vrijednosti moglo utjecati na izgrađene, samouvjerene, odrasle osobe. Zato cijela agenda i jest usmjerena na čovjeka u njegovoj najranjivijoj fazi – fazi odrastanja, fazi integracije u društvo.
Čovjek koji nije naučio voljeti sebe u ranoj fazi života, ne može biti niti odrastao čovjek koji se zna voljeti, a svaki čovjek koji ne vjeruje u sebe, nažalost vjeruje u sve ostalo što mu se nametne.
Ako želite na sebi mijenjati nešto, bilo što, to bi trebala biti vaša i apsolutno samo vaša želja i odluka. To nikako ne smije biti uzrokovano tuđim stavom, tuđim mišljenjem, tuđim odbacivanjem vas.
Vi ste ti koji ćete se nositi s posljedicama onoga što si činite, stoga odluka mora biti vaša. Vi morate znati zašto sebi nešto činite i morate to željeti zbog sebe, a ne zbog drugih.
Sjećate li se što ste sve u životu propustili jer ste smatrali da to ne zaslužujete, jer ste 'debeli'? Što biste danas rekli mladom sebi?
Možda ste uistinu bili debeli, a danas ste vitki, fit i mršavi. Možda ste uistinu napravili promjenu zbog sebe, ne zbog drugih i bravo za vas, no ako to nije vaš slučaj, što biste voljeli da ste učinili drugačije?
Što je ono što znate sad, a voljeli biste da ste znali onda?
Ovdje više ne govorim o 'patnjama mladih vas'. Kao što smo već rekli, prošlost ne možemo mijenjati, ali iz prošlosti možemo učiti i naučeno možemo primijeniti u sadašnjosti.
Jeste li naučili svoju lekciju? Jeste li prekinuli ciklus ponavljanja dok nešto ne naučite, dok nešto ne savladate? Jeste li shvatili što ste činili krivo, što ste radili iz krivih razloga? Što trebate mijenjati, a što ostaviti onakvo kakvo jest, predivno kakvo jest?
Jeste li naučili voljeti sebe? Znate li voljeti sami sebe? Znate li prihvatiti sami sebe? Znate li prihvatiti ono što biste htjeli promijeniti, ali to još niste uspjeli?
Vjerujete li u proces? Vjerujete li da stvari imaju svoj tijek, da za promjene trebaju posvećenost i vrijeme? Vjerujete li da se sve događa s razlogom?
Jeste li spoznali razloge lekcija koje vas život želi naučiti? Jeste li još uvijek ona mlada osoba koja misli da je 'debela' i da zbog toga nešto ne zaslužuje, da zbog toga ne vrijedi?
Mislite li i dalje da zbog svog izgleda gubite pravo na vlastiti život? Vlastiti, ne tuđi, vlastiti život!
Da se mogu vratiti u prošlost, zagrlila bih vas. Da vas mogu sresti danas, zagrlila bih vas. Možda vam je društvo oduzelo dio mladosti. Možda onda niste znali bolje.
Danas nemojte dozvoliti drugima da vam govore kako je voljeti samog sebe pogrešno, kako je prihvaćati sebe loše, kako je vaš život nešto o čemu samo drugi imaju pravo odlučivati.
Imate višak kilograma? Razlog tomu je bolest, poremećaj u tijelu, stres? Ili jednostavno volite jesti, svjesni ste toga i nemate ništa protiv toga? Dok god jedete zato što volite jesti, a ne zato što hranom zatomljujete neku vrstu boli, dok god je to vaš izbor, zašto bi druge trebalo biti briga?
Zašto je bitnije da vas prihvaćaju drugi od toga da prihvaćate sami sebe? Zašto je bitno da ispunite tuđe uvjete kako bi vam oni dali dozvolu da živite svoj život? Vaš je, živite ga onako kako vi želite!
Kad bismo uzeli sve ljude ovog svijeta, svakome bismo mogli naći nešto čime bismo mu mogli reći da zbog toga nije dovoljno dobar. Svatko ima bar jedno mjesto koje je potencijalno bolno ako se u njega dira, no neće baš svatko reagirati na provokacije.
O zrelosti i samosvijesti čovjeka ovisi hoće li ga to dirati, hoćemo li tako potaknuti i rasplamsati njegove komplekse ili ga to pak uistinu, onako istinski uopće neće dirati.
Stoga vas još jednom pitam, sjećate li se kako ste nekad mislili da ste debeli? Sjećate li se što ste sve propustili zbog svoje 'debljine'?
Hoćete li vi danas novim naraštajima biti osoba kakvu ste vi trebali u svojoj mladosti? I hoćete li vi sami sebi napokon biti osoba kakvu trebate u životu?
