Ljudi vole reći: „Ako se nije dogodilo meni, onda se nije niti dogodilo!“ Ili „ja još nikad nisam čuo za to ili da je to baš tako“ ili „ja sam čuo drugačije“. Ovo su izjave koje slušam od drugih cijelog života. Ovo su izjave koje dobivam od ljudi kojima želim pomoći, koje želim osvijestiti o problemu ili pak od onih koji traže moju pomoć.

'Ako se nije dogodilo njima'. O, ali dogodilo im se kroz neko buduće vrijeme ili im se čak dogodilo u prošlosti, a da toga nisu niti svjesni, to jest, blokiraju to kao traumu.

Dogodilo se. Događa se. Događat će se.

Ja uvijek progovaram o svom osobnom iskustvu. Ne podnosim kad mi ljudi kažu da nije istina ono što govorim o onome što sam sama doživjela ili da su oni od prijatelja prijateljevog prijatelja čuli nešto drugačije ili, još gore, čitali su negdje da to nije tako.

Cijelog se života susrećem s ljudima, počevši od onih iz moje najuže okoline, koji mi, iako bi me trebali poznavati i znati tko sam ja i kako govorim, odnosno da govorim iz iskustva, činjenično, objektivno i iskreno, osporavaju moje vlastito iskustvo jer njima to nije ili shvatljivo ili im je teško u to povjerovati. Doslovno me optužuju da lažem.

Vrijeme prolazi, a ja gledam kako se njima događa ono na što sam ih upozoravala ili sam ih barem pokušala upozoriti jer sve nas kad-tad sustigne nepravda koju nismo spriječili onda kad smo mogli. Onda kad se događala 'nekom drugom'.

Mnogo sam puta naglasila da spoznaja dolazi iznutra, da snaga dolazi iznutra, da iscjeljenje dolazi iznutra. Sve što je važno, dolazi iznutra, iz nas samih, od nas samih.

No kad se čovjek izgubi na svom putu, potrebno mu je nešto što dolazi od drugih, a što će u njemu pobuditi ono što će ga voditi dalje. Drugi nam mogu pokazati put, ali mi sami smo ti koji kročimo kroz život.

Ljudi vole priče. Vole slušati o tuđim životima, vole slušati o tuđim iskustvima. Vole znati što se događa kod drugih. To je normalno, ali se odavno radi na tome da se taj proces iskrivljuje.

Ljudima se izvlači intima na svjetlo dana kako bi ih se ponižavalo i kako bi ih se javno izrugivalo.

Snimaju se razni show-ovi koji prikazuju izmišljene privatne priče, a sve s ciljem zabavljanja mase i poticanja mržnje i razdora među ljudima.

Umjesto da ljudi uče o i iz tuđih iskustava, ljude se truje bolesnim pričama.

Kad je ptica zatočena u kavezu, ona tuguje. Kad vidi slobodnu pticu u daljini, možda će željeti njenu slobodu, no iskustvo me naučilo da će češće mrziti slobodnu pticu. Mrzit će ju što je slobodna jer sve što ona poznaje jest zatočeništvo.

Takvi su i ljudi u velikoj mjeri, ali ne svi. Zbog onih zatočenih ptica koje žele slobodu, a ne znaju kako se osloboditi, slobodna ptica mora podijeliti svoju priču kako bi pružila informacije onoj zatočenoj, kako bi joj dala nadu da je moguće biti slobodan i kako bi joj dala onaj prvi osjećaj vjetra u krilima.

Zatočena ptica pak sama mora proći kroz vrata svog kaveza kako bi uistinu bila slobodna.

Vi ne možete osloboditi osobu koja ne želi proći kroz otvorena vrata svog zatvora. Ono što možete jest podijeliti svoje osobno iskustvo s onim osobama koje žele kroz ta vrata proći.

Ja ne mogu doprijeti do svih onih koji trebaju čuti ono što ja imam za reći, ali mogu pustiti svoje riječi i svoje iskustvo da lete u nadi da će doletjeti do onih kojima je to potrebno kao što su i tuđe riječi u pravom trenutku jednom pronašle mene.

Ja ne mogu skinuti okove s tuđih ruku, okove koje su na njih stavile njihove vlastite misli, ali mogu pokušati doprijeti do onih koji su spremni čuti.

Moja iskustva su moja iskustva. Moji zaključci su moji zaključci. Moje priče su moje priče. Ja sam iz svih njih nešto naučila kao što vi sami možete učiti iz svojih priča i iskustava.

Moje su vam ovdje samo kao podsjetnik da se svima nama događaju iste stvari, možda samo različitog intenziteta i u drugom vremenu, ali sve se uvijek nekako svodi na isto ili barem slično.

Možda će vam tuđa priča nekad značiti samo mali predah od vlastite. Možda će neka druga priča sadržavati neki ključni element koji je vama nedostajao. Možda ćete do spoznaje doći lakše kad pogledate nečije iskustvo iz daljine, iskustvo koje ste i sami imali, ali ste vidjeli samo jednu perspektivu u tom trenutku jer ste stajali preblizu tom tornadu koji vas je poharao.

Kako god bilo, imajte na umu: vi ste ti koji ćete svoja rješenja pronaći u tuđem iskustvu.

Vi ste ti koji ćete pronaći inspiraciju u tuđim pričama.

I vi ste ti koji morate proći kroz vrata svog kaveza kako biste bili slobodni.

Nije lako, ali nije nemoguće.

Svi mi imamo svoje priče. Svi smo mi i sami priče koje su oblikovane našim iskustvima i onime što smo iz tih iskustava naučili.

Kad podijelimo svoju priču, mislimo da se otvaramo napadu, da smo ranjivi, ali za podijeliti vlastitu priču potrebna je snaga. Snaga toliko jaka da može osnažiti i druge ljude.

Ne bojte se podijeliti svoju priču. Ona vas je učinila snažnima iako vi toga u ovom trenutku možda još niste svjesni, a uz malo sreće, pomoći će još nekome da otkrije snagu koju i on već ima negdje u sebi.