Moji su se tekstovi godinama nizali u tišini, no kako se bližilo vrijeme da cijela priča ugleda svjetlo dana, odlučila sam napraviti jedan mali korak u smjeru realizacije čitavog projekta. Odlučila sam u svijet pustiti jedan djelić svog svemira kako bih otvorila vrata koja vode u novi život.

Prije točno tri godine, saznala sam za jedan foto natječaj na slobodnu temu i nekako sam odmah u sebi osjetila da je to to. Odabrala sam dvije fotografije koje sažimaju sve ono što želim reći i prijavila ih na natječaj.

Izložba je bila postavljena u jednoj galeriji u centru grada. Kako to kod takvih natječaja već biva, oni koji su izlagali svoja djela, dijelili su se u tri skupine.

Prva skupina su oni koji kroz galeriju marširaju ponosno mašući svojom skupocjenom opremom kao da žele svima dati do znanja da su upravo oni 'iskusni umjetnici', a to ne bi bilo moguće bez tako teške i vrijedne opreme koju posjeduju. Opreme koju si oni, za razliku od mnogih drugih, mogu i priuštiti.

Druga skupina su ljudi koji stidljivo skrivaju sreću jer su i sami dio takvog projekta, a koji se tiho provlače kroz galeriju, hihoćući se svaki put kad prođu pored vlastitog djela. Ljudi koji obično imaju neki mali, 'nevažni' fotoaparatić kojeg skrivaju od srama pred prvom skupinom, bojeći se u sebi da nisu dovoljno dobri koliko i oni koji mašu markiranom skupom opremom.

I treća skupina, kojoj i sama pripadam, obuhvaća ljude koji su odlučili sudjelovati iz nekih svojih osobnih pobuda i koje ovacije, nagrade i priznanja uopće ne zanimaju jer kao nagradu doživljavaju neke druge stvari.

Moja agenda ovog puta bila je da pokrenem manifestaciju vlastitih želja. Nešto poput teaser-a (tizera) koji ne odaje nikakav zaplet radnje, ali daje uvid u ono što će biti prikazano tek u trailer-u (trejleru). Da napravim onaj mali prvi korak izlaskom u javnost. Da najavim 'svoj dolazak', dolazak magazina Omnia Mea.

Fotografije koje na takvim događanjima uvijek pobjeđuju su ili fotografije fatalno izmijenjenih boja prirode ili one koje sadrže zakamufliranu simboliku aktualnih tema svjetske političke scene.

I sama sam mogla upotrijebiti fotografije po iskušanom receptu te se nadati pobjedi, ali točno sam u tom trenutku znala što želim i kako to želim napraviti.

Moje dvije fotografije bile su tako prirodne, umirujuće i neobrađene, a prikazivale su dio prirode zaustavljen u vremenu i prostoru, dajući uvid u prirodu kakva jest. Fotografije zbog kojih dan danas osjećam sreću od samog pogleda na njih.

Upravo zbog toga su se moje fotografije izdvajale od ostalih, a u prilog mi je išla i činjenica da su ih izložili na odličnom mjestu. Bile su jasno vidljive izvana, a i nezaobilazno su svi morali proći pored njih kad su bili unutra.

Izložba je trajala 10-ak dana i njome sam postigla upravo ono što sam i htjela. Bila je to moja probna večer prije nastupa.

Ne moram niti naglašavati da su pobijedile fotografije koje su bile u bojama ukrajinske zastave te one koje su fotošopirano prikazivale stanje nestabilnog uma, no moje su fotografije bile veoma primijećene.

Na završnoj večeri poklonili su nam naše fizičke fotografije koje smo im mi poslali digitalnim putem. Ispunjena srećom, odnijela sam ih kući osjećajući se kao da sam upravo kupila neprocjenjivu sliku velikog umjetnika.

Dok sam hodala gradom, sjetila sam se da je prošlo punih 10 godina kako sam sudjelovala na prvom amaterskom foto natječaju u svom rodnom gradu. Fotografija koja je tad bila izložena u galeriji također je bila jedan djelić prirode zaustavljen u prostoru i vremenu, a upotrijebila sam ju i u jednom od prethodnih brojeva Omnije kao fotografiju poglavlja.

10 godina? 10, broj koji označava završetak jednog ciklusa i početak novog, simbolizira uspjeh postignut uz veliki napor. 1, kao simbol novog početka i 0, kao simbol beskonačnosti.

Kraj starog i početak novog. Neovisnost, veliki potencijal, ispunjenost, cjelovitost, samoodređenje i istraživanje, sve su to ideje koje skriva broj 10.

Kako vrijeme teče, kako se sve mijenja.

Mi, kao i čitav svemir, u vječnom smo i neprekidnom nastajanju i promjeni.

Čovjek još nije dovršen i ono što mu je potrebno su stalno usavršavanje i daljnji razvoj.

Sjetite se gdje ste vi bili prije 10 godina i pogledajte gdje ste sad. Pogledajte kako razmišljate danas. Pogledajte kako se danas nosite sa svime što je u vašem iskustvu.

Sve teče, sve se mijenja. Za 10 godina ćemo opet moći reći kako su se stvari promijenile, kako smo se mi promijenili.

S tim u mislima, već danas imate priliku odabrati put kojim želite ići. Već danas se imate priliku okrenuti prema životu koji želite živjeti i lagano prema njemu i krenuti. Neka današnji dan bude vaš novi početak.

I kad se već sve ionako uvijek mijenja, neka se onda mijenja na bolje.