Koliko sam samo puta bila u situaciji u kojoj mi se neka osoba jadala kako neće uspjeti ono što je htjela napraviti ili kako joj se želja neće ostvariti.

Osoba bi nešto krenula raditi, nešto što navodno jako želi, a zatim bi počela jadikovati kako joj to neće ići, kako joj neće uspjeti i kako se to nešto neće ostvariti. Pitala bih ju pa zašto to onda i radi? Osoba bi uvijek ljutito odgovorila da zato što želi to nešto, a ja bih pitala, kako je moguće da želi i da to radi ako se istovremeno i sabotira?

Ne znam shvaćate li koliko to glupo zvuči kad vi sami pljujete po onome što radite odnosno onome što želite ostvariti. Kad se pravite da ćete biti manje razočarani kad se to nešto ne ostvari ako ćete odmah u startu 'znati' da se to nešto neće niti ostvariti.

Iskreno, osobno me nije briga što ljudi rade sami sa sobom. Ono što mi smeta jest to uporno glasno dijeljenje svojih 'samoprouzrokovanih' frustracija s nama drugima i remećenje mira drugim ljudima samo zato što osoba radije podliježe negativnosti nego da nešto obavi kako spada.

Osoba koja odmah u startu prosipa negativnost po onome za što se navodno nada da će se ostvariti, možda nešto i želi, ali definitivno to nije spremna postići.

Kad nešto želimo ostvariti, možda ćemo u tome uspjeti, a možda i nećemo. Sve zavisi o tome o kojim vanjskim faktorima još ovisi uspjeh ostvarenja tog nečeg.

Dakle, samo zato što nešto želimo, ne znači da ćemo to nešto i imati ili ostvariti, ali pljuvati po samom procesu i smatrati ga promašajem i prije nego što su stvari gotove, tek to je pravi promašaj.

Ako nešto radimo pa nas uhvati strah ili očaj, ako su nam izazovi preteški ili nas nešto uporno pokušava spriječiti u našem naumu, normalno je da ćemo posumnjati u sebe. Normalno je da ćemo možda htjeti odustati jer više nećemo sa istim žarom vjerovati u željeni ishod.

Sve je to normalno i uobičajeno, ali ono što nije normalno jest od samog početka forsirati propast samo kako bi se na kraju moglo reći „znao sam“.

Još jedan promašaj je i ponašanje u kojem se osoba predomišlja svakih pet minuta ili je pak optimistična samo nekoliko minuta i ako joj se želja ne ostvari u tren oka, ona pada u depresiju i mijenja mišljenje.

Konzistencija, to je ono što optimizam traži. Vi ne morate izgledati kao da ste 'nadrogirano' ushićeni kad ste optimistični.

Biti optimističan, ali realan, znači vjerovati u sebe, vjerovati da je nešto moguće, uložiti trud, držati fokus i unatoč tome prihvaćati da je nekad 'viša sila' u pitanju, odnosno da se neće stvari odviti točno onako kako ste planirali.

Biti optimističan znači da ćete se nekad osjećati loše ili pogubljeno, ali da ćete takvo stanje doživjeti kao priliku za reviziju vlastitih želja, za uvođenje nekih izmjena ili preinaka.

Biti optimističan znači uskladiti vlastitu energiju s energijom vaših misli odnosno želja. Uskladiti sebe s onim što želite postići kako biste napravili plodno tlo za uspjeh.

Ništa dobro neće proizaći iz vašeg 'energetskog' sabotiranja samog razvoja događaja.

Ako niste u stanju održavati svoj optimizam postojanim, najvjerojatnije se i općenito u životu mučite s pojmom zvanim strpljenje.

Sad se postavlja pitanje: želite li vi savladati vještinu strpljenja ili ne želite?

Ne možete dalje dok god niste na čisto sami sa sobom želite li ili ne želite naučiti biti strpljivi. Vi to ne morate savladati, vi ne morate biti strpljivi, ne morate vi ništa, ali, isto tako, onda niti ne očekujte ništa. Ne očekujte da ćete dobiti ako niste spremni i dati.

Sumnjam da ste vi osoba koja nije spremna vježbati strpljenje jer takva osoba ne bi bila u stanju čitati moje tekstove. Moji tekstovi su onoliko dugi odnosno kratki koliko je potrebno da prenesu ono što moraju prenijeti. Oni iziskuju prostor i vrijeme kako bi ispunili svoju svrhu i prenijeli određenu poantu.

Onaj tko čita mora biti u stanju izdržati od početka do kraja kako bi usvojio kontekst i primio poruku u onom obliku u kojem je poruka i osmišljena i upravo zbog toga ja vjerujem da ste vi sposobni biti strpljivi, štoviše, da ste već donijeli odluku da ćete vježbati svoje strpljenje i dalje.

Strpljenje je vrlina. To je spoznaja i prihvaćanje da sve iziskuje svoje vrijeme i da nećete tratiti svoj život dok čekate da se nešto odvije, nešto što se ne može požuriti.

Optimizam, kao i sve drugo u životu, ako nije realan, može biti toksičan. Ne biste trebali ići u krajnost i negirati realnost, odnosno negirati sve što se oko vas događa i, kako sam već spomenula, biti 'nadrogirano' ushićeni.

Iako vi vjerujete u pozitivno, u ostvarenje ciljeva i ispunjenje želja, ne možete zatvarati oči i praviti se kao da ništa drugo na ovom svijetu ne postoji.

Optimizam nije vjerovati da postoji samo dobro. Optimizam je znati da postoje i dobro i loše, nadati se dobrom, dati sve od sebe da podupirete ono dobro i, ako se na kraju ipak nešto loše desi, znati da i u tome leži neka vrijedna lekcija.

Optimizam je perspektiva u kojoj ste u životu zahvalni na svemu što imate, a nekad i na onome što nemate.

To je pogled na život iz kojeg tražite lekciju u svakom ishodu i u kojem rješavanje problema vidite kao priliku da naučite ili usvojite nešto novo te da isprobate više često kreativnih mogućnosti kako biste došli do samog rješenja.

Pogled zbog kojeg ste uporniji, izdržljiviji, fleksibilniji, prilagodljiviji, inovativniji te na kraju i uspješniji u životu.

Pogled iz kojeg shvaćate da sve na ovom svijetu ima neku svoju vrijednost.

Pogled na život koji vas činiji sretnijim, zadovoljnijim, a time i zdravijim i ispunjenijim.

U realnom optimizmu leži snaga koja će nas voditi kroz život, stoga bismo trebali svoju energiju u optimizmu i održavati, a kako to već uvijek biva, svoju bismo energiju trebali i zaštititi od drugih.

Mnogi ljudi baš vole naginjati pesimizmu i negativnosti samo kako bi bili u centru pažnje ili se pak uslijed manjka odgovornosti za vlastiti život i sreću vole braniti negativnošću u kojoj se osjećaju sigurno.

Ljudi će namjerno i agresivno drugoj osobi nametati svoje frustracije, svoj negativan pogled na stvari, svoje beznađe, svoj pesimizam i iako mislite da se od takvih ljudi možete obraniti zdravim razumom, imajte na umu da razum ne pobjeđuje tamo gdje razuma nema.

Negativnu i pesimističnu osobu ne možete razuvjeriti, stoga se ne upuštajte u borbu koja je osuđena na propast.

Vi joj možete pokazati vlastitim primjerom, ali osoba sama mora donijeti odluku za sebe. Osoba sama bira svoj pogled na život i sama mora odlučiti kad će i zašto taj pogled promijeniti.

Vi pazite na svoju energiju. Pročistite energiju vlastitog tijela i onu koja vas okružuje, podignite vibraciju vlastitog bića i nemojte dopustiti da vas tuđa nerazvijenost koči ili nazaduje.

Nemojte dozvoliti da tuđa negativnost negativno utječe i na vas. Vi imate pravo biti sretni i zadovoljni. Imate pravo biti realno optimistični i imate se pravo zaštititi od drugih.

I imajte uvijek negdje na umu da biti optimističan znači dati sam sebi priliku da budete zdraviji i sretniji.