Koja je moja svrha? Koji je smisao svega ovog? Gdje je poanta u svemu tome?

Kad čitamo književno djelo ili neki tekst koji je netko drugi napisao, mi prvo moramo to djelo pročitati u cijelosti kako bismo na kraju iz njega izvukli poantu.

Poanta u književnosti je glavna moralna ili poučna poruka književnog djela, odnosno istaknuta točka, glavna misao ili sažeta poruka kakvog govora ili teksta. Mi nismo svjesni poante sve dok djelo ne završimo. Tek na kraju mi možemo zaključiti što je ta poruka koju neki tekst nosi. Isto je i s našim životom.

Mi na početku neke faze života nismo svjesni koji je njen smisao niti koja je poruka koju ta faza nosi i upravo zato smatram da je poanta nečega nešto što se gleda retrospektivno (= osvrt na prethodna zbivanja; prikaz, pregled nečega što je prošlo).

Mi neku fazu moramo proći kako bismo iz nje izvukli poruku.

Smisao proizlazi kao posljedica misaonog motrenja neke stvari. Smisao bi mogao biti razlog zbog čega se nešto na primjer radi. Smisao je značenje nečega, ukupnost vrijednosti i svrhe tog nečeg.

Svrha bi bila svojstvo koje netko ili nešto ima, ono nešto zbog čega se može reći da on pridonosi tim nečim što mu je svrha, pridonosi svojom svrhom.

Ljudi se često pitaju koja je svrha nečega, koja je poanta, koji smisao, misleći na jednu stvar, ali moj stav je da nijanse u tim izrazima postoje.

Ako vježbate, smisao vježbanja je da vi svojim radom postignete neki cilj. Svrha određenih vježbi je da vas do tog cilja dovede, a ako netko od vas traži da izvodite vježbe, iako vi to sami možda ne želite jer ste možda premladi da shvatite, na kraju, kad se nešto ostvari, vi ćete se okrenuti i uvidjeti koja je bila poanta toga.

Ja sam odlučila na te pojmove gledati ovako: svrha je put, smisao je razlog, a poanta je cilj.

Kad čovjek ima svrhu, on je tu da nekim svojim svojstvom pridonese postizanju nekog cilja.

Koji je smisao života možemo otkriti putem i zatim taj razlog koristiti kao motivaciju za nastavak.

Koja je poanta svega ovog, koja je poučna poruka u svemu tome, to otkrivamo na kraju puta, faze, ciklusa, života.

Svi se mi pitamo koji je smisao svega onog što nam se u životu događa, koja je naša svrha i gdje je poanta u svemu tome? Pitamo se svakoga dana, a najviše kad nam je teško.

Jeste li u stanju nastaviti u neznanju? Možete li nastaviti sa životom iako nemate odgovor na život ili ćete radije sjediti i čekati dok vam se sve samo ne odgovori? A što ako odgovori ne stižu? Što onda?

Smisao u našem životu nije nešto što nam netko drugi samo tako da, iako mnogi vjeruju da im nešto izvan njih daje smisao.

Smisao je nešto što vi sami otkrijete i što je onda vaša vodilja kroz život, pa makar to onda značilo da vi vidite svoj smisao kroz ulogu koju imate u odnosu na druge ljude.

Nisu vam drugi dali smisao, vi ste smisao i svoju svrhu našli u tom nečemu, možda čak i u drugima.

Čak i kad vam drugi kažu, nametnu ili predlože vaš smisao, on postaje stvaran tek kad ga vi sami u sebi spoznate i prihvatite.

Pronalaženje nekog smisla je također put. Put kojim idete u potrazi za smislom.

Pokazalo se da će ljudi koji pronađu smisao u nečemu nastaviti dalje, a da će oni koji ne vide smisao odustati. Odustajanje nije toliko tragično dok god se ne radi o vašem životu. Upravo zbog toga vas želim zamoliti da ne odustajete. Ne odustajte od sebe!

I sama sam se toliko puta našla u situaciji da ne pronalazim smisao niti vidim svrhu u svom životu. To mi je kidalo dušu i teško mi je bilo nastaviti dalje, ali nastavila sam. Nisam odustajala iako je bilo i suviše bolno, teško, preplavljujuće.

Do takvih misli uvijek bi došlo zbog suživota s drugim ljudima i zbog interakcije s njima. Zbog hrpe nelogičnosti i nepravde koje su svakoga dana nezaustavljivo ulazile u moj život. Zbog svakodnevnih životnih izazova koji su bili brutalni i poražavajući. Zašto sam onda nastavila?

Nastavila sam zato što duboko vjerujem da se sve događa s nekim razlogom. Vjerovala sam u neki viši, meni trenutno nedokučivi razlog i prihvatila sam da ću ga možda spoznati tek na kraju života. Ono što nisam htjela jest preskočiti život kako bih brzo došla do svog kraja jer sam smatrala da ću tako možda preskočiti proživjeti ono što je bila poanta mog života.

Sve se na kraju svodi na ono u što vi sami vjerujete. Ako vjerujete da nema smisla, teško ćete ga naći. Ako vjerujete da ipak ima smisla, nastavit ćete ga tražiti i velika je vjerojatnost da ćete ga i pronaći.

Ljudi kažu da je ono što tražite uvijek na posljednjem mjestu na kojem gledate. Ja kažem da nakon što nešto nađete, dalje više ne tražite, stoga se to nešto kao posljedica toga i nalazi na zadnjem mjestu na kojem ste tražili.

Jeste li pregledali sve? Jeste li tražili svoj smisao baš na svim mjestima? Jeste li probali sve opcije?

Život je puno više od onog što nas uče ljudi koji su odustali od sebe i umjesto da i mi odustanemo, trebali bismo nastaviti dalje, čime bismo mogli motivirati i druge ljude da i oni nastave sa svojim životom.

Život vam je težak? Nepravda vas okružuje? Drugi vam uporno nanose zlo? Drugi vas pokušavaju uništiti, porobiti, obezvrijediti?

Izdržite do kraja! Izdržite kako biste imali priliku ispričati svoju istinu! Izdržite kako bi se i vaš glas čuo!

Istina je, nažalost, spora. Dok laži i obmane obiđu cijeli svijet, istina se tek polako budi.

Nemojte patiti zato što nije drugačije! Upravo zato što je tako, vi nastavite dalje. Budite uporni, ustrajte, držite do svojih vrijednosti i integriteta. Držite do sebe i istina će na kraju izaći na vidjelo!

Samo zato što vi u ovom trenutku ne vidite smisao svog života, ne znači da smisla nema.

Možda svi ti ljudi oko vas previše negativno utječu na vas. Zastanite na trenutak. Primirite se. Zatvorite na tren uši od vanjskih zvukova i poslušajte ono što govori u vama. Nemojte se izolirati od drugih, već se osamite na tren kako biste utišali buku koja vas okružuje. Buku zbog koje ne čujete šapat svoje duše.

Ponekad nam je teško slijediti vlastito srce, ali svatko od nas uđe u fazu kad nema drugog izbora. Kad je svijet toliko loš, kad nam ništa više nema smisla, ne preostaje nam druge nego sad napokon napraviti ono što mi sami zapravo želimo. Kad sve ide k vragu, onda možemo malo i uživati, zar ne?

Možda je, na kraju krajeva, sve loše što nam se desi upravo tu da nas potakne da se pokrenemo i da živimo onako kako mi želimo živjeti. Možda nas prividni besmisao zapravo samo gura na put pronalaženja smisla. Možda je sve jednostavnije nego što mi mislimo.

Koja je moja svrha? Koji je smisao svega ovog? Gdje je poanta u svemu tome?

Poanta je glavna misao koja će biti istaknuta na završetku.

Ne odustajte od sebe, već krenite na put. Krenite u potragu za smislom, svrhom i poanta će vas čekati na kraju.