Ljudi uzimaju od vas cijelog vašeg života. Vi dajete sebe i sve od sebe jer im želite pomoći. Vi se u potpunosti iscrpite za druge da bi onda ti isti ljudi, kad im napokon pomognete da stanu na svoje noge, rekli da oni vas nisu trebali, štoviše da ste vi njima sad na teret jer oni svoje financije moraju trošiti na zajedništvo, a žele ga trošiti samo na sebe jer oni to zaslužuju, to je njihovo.
Da, uvijek su financije u pitanju. Najgori su ljudi, crkveni miševi, koji jedu vaše zadnje mrvice kruha koje otkidate sebi od usta kako biste pomogli drugome u nevolji.
Najgori su ljudi koji će dopustiti da prolazite pakao samo kako biste pomogli njima dok oni cvile nad svojim životom.
Ljudi čiji odnos prema novcu nije niti zdrav niti normalan. Ljudi koji su u debelom minusu gdje god mogu biti, ali troše novac na gluposti koje im ne trebaju, a koje trunu u ladicama i ormarima. Koji bacaju hranu jer im ona uporno propada njihovim nagomilavanjem i ne vođenjem brige o hrani (poput poklapanja, spremanja u hladnjak i slično). Ljudi koji su još do neki dan jeli samo vašu krv i vaš znoj.
Ljudi koji su 'ne radili ništa' dok ste vi davali apsolutno sve. Ljudi koji sad pate jer vi, iscrpljeni i premoreni, očekujete da je normalno da oni s vama podijele svoju hranu.
Ljudi koji obično ne rade ništa jer su, eto, umorni od života. Ljudi koji očekuju da vi radite apsolutno sve. Apsolutno sve što jedan dan, jedan život iziskuje.
Bacate smeće, odvajate papir, odvajate plastiku, iznosite kante, iznosite staklo, perete suđe, ribate pećnicu, perete hladnjak, otapate zamrzivač, perete veš, peglate, slažete, preslagujete, krpate rupe na odjeći, mijenjate posteljinu, okrećete madrace, čistite, perete, spremate, uređujete, perete tepihe, zovete majstora, dočekujete majstora, dočekujete dimnjačara, vodite računa o pravovremenom plaćanju svega i svačega, vodite računa o datumima, vodite računa o tome gdje drugi ljudi drže svoje stvari, vodite računa o svemu, slažete liste, punite tuđe kutijice s lijekovima, punite posudice za sol, šećer, kavu, zalijevate biljke, odlučujete o najbitnijem, tražite akcijske cijene, vraćate povratnu ambalažu, podižete tuđe recepte i uputnice, sređujete tuđu dokumentaciju bilo da je riječ o papirima ili digitalno, rješavate tuđi povrat poreza, rješavate tuđe pravne stvari, rješavate probleme kojih ne bi ni bilo da ih ta druga osoba nije izazvala, provodite dane s drugom osobom po doktorima i bolnicama dok sami nikad ne idete doktoru, vikendom rano odlazite u pekaru kako bi doručak bio svjež, idete sami u šetnje jer druga osoba stalno odmara, a onda vam prigovara jer ona bi svugdje, ali ne bi nigdje, jer ta osoba želi kad ona želi, ali neće pristati na kompromis niti misliti na tuđe zdravlje, sreću ili dobrobit dok se vi i dalje trgate za sveopće dobro, radite slabo plaćen, ali iscrpljujući i težak posao koji je ispod vaše razine samo da biste preživjeli dok paralelno razvijate svoj posao iz temelja i bez apsolutno ičije potpore i pomoći, posao zbog kojeg vas druga osoba napada da ne radite ništa, a istovremeno dane provodi gledajući videe jutubera i kreatora sadržaja koji ništa drugo u danu ne proizvode osim tih istih videa, druga osoba koja je umorna, gladna, žedna, cendrava, želi mir ujutro, želi mir popodne, ali vama ne da mir jer to nije isto, želi da budete tiho dok drijema i da ne postojite dok odmara, a onda drži pojačan televizor do maksimuma i ne dopušta da se vi bavite svojim poslom u miru, koči vas, sputava, ne podržava, smatra vas budalom i besposličarom, osoba koja uzima bez zadrške, koristi tuđe besplatno i bez pogovora, ali dva put razmisli kad sama daje, osoba koja u 5 sekundi iz apsolutnog nemara i nebrige zamaže nešto što ste upravo očistili ili baci stvari koje ste upravo ispeglali, koja uvijek govori "ne znam“, „nisam znao“, „zaboravio sam“, „nisam se sjetio“, „nisam htio“, „ajde ti, meni se ne da", koja od vas traži da joj kažete što da radi, a onda vas optužuje da joj naređujete, ali ne radi ono što ju zamolite, štoviše, nervira ju što ju opominjete.
Druga osoba koja od svega navedenog samo povremeno nešto skuha (ali samo kad i ona sama jede) te povremeno opere suđe. Osoba koja očekuje da vi radite sve navedeno i da vi, koji ste tu osobu podigli iz pepela i pomogli joj da vidi da život može biti i drugačiji od onog na kakav je naučila u svojoj kući, brutalno zarađujete za oboje kako bi ta osoba mogla uživati u svom novcu i dalje ga trošeći na beskorisne gluposti koje drži po ormarima i ladicama, dok se istovremeno još trebate uređivati kako biste bili lijepi i mršavi, glatkih ruku i nogu, ugodni oku.
Osoba koja zahtjeva da vi radite sve, činite sve i da još nekako radite i posao od čijeg će prihoda svi uživati.
I onda vam ta osoba nakon svega kaže da ona uzdržava vas, uz prigovor da želi svoj novac trošiti na sebe. Ne da ste vi tim koji surađuje, koji se nadopunjuje i međusobno podupire, nego da ona vas uzdržava.
Dani su vam ispunjeni svim i svačim, svim onim što se mora obaviti, pogotovo zato što to neće obaviti nitko drugi. Svim stvarima koje iziskuju vaše vrijeme i koje vam oduzimaju vrijeme da radite nešto drugo, nešto za sebe.
Vjerojatno mislite da bi vam bilo puno bolje da živite sami i u pravu ste. Ono što pospremite i očistite dulje bi bilo čisto.
Svima bi nam bilo bolje da svatko od nas živi sam, ali život je tu da se dijeli, da budemo dio zajednice, da stvaramo zajednice. Kako onda podijeliti poslove na zajednicu u kojoj će svaki član pridonijeti i svaki imati pravo razvijati sebe?
Ljude tako treba odgajati odmalena, od najranije dobi, ali tu već dolazi do disbalansa iz krivih uvjerenja. Tu se već razvijaju ljudi u svojoj lijenosti i inertnosti, ljudi naučeni da ovise o drugima i da misle samo i jedino na sebe. Ljudi koji crpe, ali nikad ne daju.
Vi te ljude ne možete preodgojiti, ali možete dati sve od sebe da ne ponavljate grešku kad vi dođete na red nekoga odgajati.
Pogledajte što ste sve u danu učinili, a koliko od toga se odnosi na posao za nekog drugog ili na zajednički posao koji zapravo radite sami.
Vi zaista nakon svega mislite da ste vi sebični kad želite svoje vrijeme potrošiti na sebe, zapravo, da se ispravim, svoje vrijeme i energiju uložiti u sebe!
Na vama i vašem tijelu se točno vidi kad dajete previše, radite previše, trošite sebe previše. Točno se vidi kad nemate zdrav odnos podjele tereta, kad vam drugi ne iskazuju poštovanje koje zaslužujete i kad vas iscrpljuju do maksimuma.
Mnogi će vam reći „pa nemoj onda ni ti raditi", ali vi ste to već probali i ništa se promijenilo nije jer ste na kraju vi živjeli u prašini, zmazanoći i nečistoći. Na kraju sve to radite zbog sebe, da bi i vama bilo čisto, uredno i zdravo.
Da se možete vratiti u prošlost, vjerojatno biste ustali i ostavili sve te ljude da se sami brinu za sebe i sve biste uložili u vlastiti razvoj, ali ne možete se vratiti u prošlost. Tu ste gdje jeste.
Ono što možete jest od sad pa na dalje drugačije.
Nemojte očekivati potporu okoline koja vas je u toj ulozi držala svih ovih godina. Nemojte očekivati da ćete slušati lijepe riječi od cendravaca i ljenčina za koje ste svih ovih godina sami odrađivali vaš zajednički posao. Ne očekujte ništa od tih ljudi, oni će uvijek loše pričati o vama.
Ali ako se udaljite od njih, nećete čuti gluposti koje prolijevaju iz svoji lijenih usta, a na kraju vas više neće niti biti briga što lijeni o vama misle.
Ako je sebično napokon se pobrinuti za sebe, svoj život i svoje sveukupno zdravlje, budite sebični u tom smislu riječi. I vi zaslužujete imati svoj život.
