Svi mi imamo određene okvire u kojima živimo, no neki od nas ponekad osjete da su im zidovi postali tijesni te shvate kako je došlo vrijeme za izaći iz vlastitih okvira i proširiti svoje granice života.

Omnija je napravljena s ciljem da bude moj mehanizam s pomoću kojeg probavljam, ali se i oslobađam teških emocija, teških briga i teškog tereta koji nosim na duši, pomoću kojeg radim na boljem razumijevanju same sebe, ali i svega onog što me okružuje i svih onih koji me okružuju.

Počela je kao ljekovito, oslobađajuće, ali i poučno pisanje te se sama prirodno razvila u oblik koji ima danas. Bila je i još uvijek je sredstvo mog osobnog razvoja koji mi je pomogao da savladam prepreke i naučim životne lekcije, ali i pomoću kojeg širim vlastite vidike i izdižem se iznad svih onih ograničenja koje imam.

Omnija je moje prekoračenje, moje osobno sebenadilaženje. Ona je tu kako bi bila slikoviti prikaz procesa razvoja prema višem ja, odnosno put razvoja čovjeka u svoju najbolju verziju.

Omnia Mea sam na neki način ja. Ona, Omnija, još uvijek ne prikazuje sve o meni jer predstavlja put koji još nije gotov, stoga stranice mog života još nisu u potpunosti ispisane.

Budući da ima formu magazina, postavlja se pitanje njene uspješnosti. Svatko tko napravi neki proizvod, pita se hoće li njegov proizvod biti komercijalno uspješan. No vratim li se na početnu tezu i pogledam li na taj magazin kao na osobno sredstvo za osobni razvoj, uspješnost tog magazina automatski se mjeri prema količini zadovoljstva koju ja osjećam onime što sam sama postigla, a ja vidim promjenu. Vidim razvoj. Vidim rast.

Omnia Mea Magazin moj je osobni mehanizam savladavanja i probavljanja stvarnosti te stvaranja zalihe mudrosti i sreće koje će me podizati u mračnim i hladnim trenucima života.

Magazin sam stvorila zbog sebe, a dijelim ga zbog vas zato što vjerujem da moja priča ima potencijal pomoći i drugim ljudima. Ljudima koji si žele pomoći, koji se žele oporaviti, iscijeliti se i poboljšati kvalitetu vlastitog živoga. Koji žele ispuniti svoj potencijal i živjeti svrhu koju osjećaju u sebi.

Vi i dalje morate odraditi svoj dio posla, kao što i ja odrađujem svoj dio.

Jedna godina u prosjeku ima 365 dana podijeljenih na 52 tjedna u godini. To je simbolika brojeva Omnia Mea Magazina i brojeva Omnijinih Malih Podsjetnika. Jedna godina.

Godina će brzo proletjeti, ali jedna godina nam može promijeniti cijeli život u potpunosti. Jedna godina dovoljna je da preokrenemo cijeli život naopačke. Sama sam se u to uvjerila nekoliko puta. Ako budemo uporni, ako budemo dosljedni i ako ne odustajemo, jedna godina čini razliku.

Dok sam pisala prvi Mali Podsjetnik, u tom trenutku još nisam točno znala koju će formu on nositi, a zatim je sve sjelo na svoje mjesto. Godinu dana nakon što sam ga napisala, objavila sam svoj prvi Mali Podsjetnik na ovoj stranici, a od tad je već evo prošla godina dana. Vrijeme zaista leti.

Prethodnih godinu dana sam mogla sjediti i kukati nad vlastitim životom, no odlučila sam se posvetiti ovom radu u najvećoj mogućoj mjeri, odnosno u potpunosti u svom slobodnom vremenu.

Nisam plakala zbog toga što ne mogu raditi onoliko koliko bih željela i živjeti od tog svog rada. Nisam kukala što svi uvjeti nisu bili idealni, već sam uzela ono što mi život pruža i iz toga pokušala izvući maksimum s obzirom na uvjete koje sam imala.

Godinu dana kasnije, iza mene su ova internetska stranica, 52 + 1 objavljena Mala Podsjetnika te 8 objavljenih brojeva Omnia Mea Magazina. Naravno da sam planirala više toga, ali ja i dalje živim u svijetu u kojem je svaki dan izazov, u kojem vječno neke borbe čekaju kako bi bile vođene i u kojem, osim moje slobodne volje, postoji i slobodna volja drugih ljudi.

Sve što se moglo dogoditi, dogodilo se. Dogodilo se i više toga neplaniranog nego što čovjek misli da može podnijeti, pa ipak sve na kraju nekako uspije preživjeti. Dogodilo se puno toga i još će se puno toga dogoditi. I iako sam nekad išla i malim koracima, ja sam nastavila koračati prema naprijed.

Jedna godina je dovoljna. Jedna čvrsta odluka je dovoljna. Shvatit ćete to kad se nakon godinu dana okrenete i pogledate gdje ste bili onda, a gdje ste sad. Zamislite samo gdje biste mogli biti sutra, odnosno za godinu dana, samo ako nastavite dalje u istom tonu.

Svaka godina u kojoj napravite pozitivan pomak prema boljem životu, odvest će vas dalje nego što biste stigli da ste čekali sve idealne uvjete za ono što u životu želite.

Promjena nije uvijek glasna i pompozna, nekad se dugo niti ne primijeti, ali to je zato što je temeljita, dubinska i što se odvija na različitim razinama čovjeka koje nisu vidljive drugima. To je isto kao što ne vidite samu struju, ali vidite posljedice njenog djelovanja, npr. na uređaje koji rade na struju.

Mogla bih biti tužna što Omnija nije uz prasak ugledala svijet prije 5 godina kad sam ju u potpunosti oblikovala i sastavila prve brojeve, što nije u trenu izmijenila moj, ali i tuđe živote na bolje, ali moglo je biti i drugačije. Mogla je nikada ne ugledati svjetlo dana, mogla je biti prekinuta usred pisanja i mogla je ne ispuniti svoju svrhu čije blagodati ja u ovom trenutku osjećam.

Nije bilo bolje, ali nije bilo niti gore. Tako je kako je i ide pozitivno prema naprijed te donosi male blagoslove svakoga dana.

Iako sam zbog mnogih stvari tužna, još uvijek sam u svojoj suštini zapravo sretna osoba. Iako se često bojim, ja i dalje hrabro nastavljam prema naprijed. I iako nekad ne znam što želim, na kraju dana ipak nastavljam potragu za svojom srećom i svojim smislom.

Imam plan i dat ću sve od sebe da ga ostvarim, ali ne mogu znati što mi sutra nosi. Iako me neizvjesnost ponekad iscrpljuje, upravo me to gura u pronalaženje načina kako da se oslobodim, balansiram i napunim svoje baterije.

Čovjek je sposoban za puno više od onoga u što vjeruje (ili u što su ga uvjerili) i u jednom trenutku će osjetiti potrebu krenuti svojim putem unatoč svemu i usprkos svima kako bi pronašao sebe, svoj smisao i svoju snagu. Ja sam na tom putu. U meni se ta potreba već javila. Potreba da se izgradim u najbolju verziju sebe.

Dijeleći intimni dio sebe s vama, ja se otvaram prekoračenju same sebe, nadilaženju vlastitih okvira i širenju svoje svijesti. Ja vam pokazujem put kojim idem u nadi da ćete shvatiti da ste i vi sami sposobni ići svojim putem. I sposobni i dovoljno snažni. Jednostavno dovoljni.

Na vama je da donesete vlastite odluke za sebe, kao što sam ja već donijela svoje odluke za sebe. Prihvatite Omniju kao ohrabrenje koje vam je možda potrebno, kao onu prvu stepenicu na koju ćete zakoračiti na putu svog uzdizanja.

Ja sam ovdje kako bih vas podsjetila na dvije stvari. Prvo, na to kako je snaga već u vama i kako ju vi samo morate otkriti. I drugo, kako bih vam skrenula pažnju na snagu zajednice i moć samog zajedništva.

Mi to možemo, a vrijeme će pokazati koliko smo odlučni u namjeri da i uspijemo.

Prvi krug Omnijinog Malog Podsjetnika došao je svom kraju. Ovim tekstom sam zaokružila jednu cjelinu. Ovo je podsjetnik na to kako jedna godina čini razliku, ali i na to da bonus postoji za one koji izdrže do kraja.

Sudjelujte aktivno u življenju vlastitog života, slijedite svoje srce, izborite se za sebe, istražujte radoznalo, iscjeljujte svoju bol i svoje rane, rastite i razvijajte se te radite na tome da postanete najbolja verzija samih sebe.

Uživajte u životu! Predahnite kad ste umorni, ali ne odustajte od sebe, već hrabro nastavite dalje.

Predahnite uz moje tekstove pisane otvorenim srcem i s puno ljubavlju. Ja vam želim svako dobro i puno uspjeha. Vjerujem u vas jer znam da vi to možete. Vi možete sve što hoćete!

Do idućeg puta! Doviđenja i ugodan dan! 💌